Dobar profit
Zadnji puta smo se čuli u ovo vrijeme, prošlog ljeta gospodnjeg. Ma ne, nisam religiozan, ali mi se sviđa ovaj izraz. Zvuči onako starinski, kako su ljudi nekada davno govorili. Kako moja dob pomalo raste, tako mi se sve više sviđaju stare stvari, one koje su nekada bile na snazi. Primjećujem da mi se ovo moderno društvo sve manje dopada. Previše je tehnologije i premalo ljudskih kontakata, onih direktnih. Danas su svi posredni, preko tehnoloških uređaja. Druga stvar koja mi jako smeta jeste da se doslovno sve gleda kroz novac. Jedina fiksan ideja koje stanovništvo ima jeste zgrnuti novac. Što su bolje stojeći to više u glavi imaju samo brojke njihovih tekućih računa. Trgovina, to je postala magična riječ. Glavna aktivnost je skupiti podatke o građanstvu da bi im se mogla servirati reklama i ponuditi proizvodi koji ih interesiraju. U ožujku sam promijenio naočale i od tada moja elektronska pošta je prepuna okulističkih ponuda. Ljudi, već sam ih kupio i ne mijenjam ih svaki tjedan. Novi, pametni televizori ti negiraju puno raznih funkcija ako ne odobriš da koriste tvoje podatke, tvoje navike gledanja televizije. Ja imam jedan LG, od onih inteligentnih. Može se surfati po Internetu, samo nema tipkovnice pa otipkati neku adresu, bar za mene, postaje noćna mora. Shvati sam da se može pisati i vokalnim porukama (to uobičajeno koristim na smartfonu) i htio sam iskoristiti tu funkciju. Hoćeš! Moram odobriti korištenje mojih podataka, odreći se moje privatnosti da bih to koristi. To mi je neprihvatljivo i zato se i dalje mučim mrdanjem telekomande da bih pogodio pravo slovo na virtualnoj tipkovnici.
Dobro se sjećam da je i lani, kada sam pisao prethodni članak, padao snijeg: obožavam tu prirodnu meteorološku pojavu. Bjelina snijega mi daje osjećaj čistoće. Isto tako osjećam more i pustinjske pejzaže; kod njih uz čistoću cijenim i prostranost, nepreglednost, beskonačnost. Ne znam da li je to direktno vezano za klimatske promjene, ali zadnjih godina, ako se dobro sjećam, snijeg je padao samo početkom prosinac. Uzmimo u obzir da kalendarski još nismo ušli u zimu. Zime su zadnjih godina vrlo umjerene; rekao bih pretjerano umjerene. Nema snijega, a temperature izuzetno rijetko padnu ispod ništice. Ja uvijek govorim da zima treba biti oštra da bi poubijala larve insekata. Ako se to ne dogodi, preko ljeta bude puno muha i komarac, a to se nikome ne sviđa. Slika koju ovdje donosim pokazuje određene anomalije: uz centimetar, dva snijega koji je napadao (sada već vidim da se pretvara u kišu), vidi se da drveća u parku ispod moje kuće još nisu potpuno izgubila lišće, koje čak nije ni potpuno požutilo. Ako malo zumirate fotografiju, vidjet ćete i pokoji zeleni list, a trava u sjeni krošnje je još uvijek u potpunosti zelena.
Nekako mi dođe prirodno da pišem u zadnjem mjesecu godine jer tada već mogu rezimirati rezultate mog Forex trgovanja za cijelo ljeto koje se približava kraju. U međuvremenu, negdje u toplo ljetno doba, postavim po koju fotografiju da bi blog bio koliko toliko ažuriran. Prva dva mjeseca ove godine nisam trgovao s valutama. Ima sam novaca na računu, ali nisam imao volje da ga investiram. Druge obveze su odvlačile moju pažnju i već odavno sam naučio da ne treba forsirati stvari koje nam u nekom određenom trenutku ne idu. Ja shvaćam Forex trgovanje kao zabavu i nisam od onih koji misle da se preko toga mogu obogatiti. Meni je važnije ne izgubiti ono što imam, nego zaraditi: ja sam takozvani konzervativni investitor. U trećem mjesecu sam odlučio da probam. Trgovao sam s južnoafričkim random protiv japanskog jena i američkim dolarom protiv švicarskog franka. Pet mjeseci sam se bavio samo s navedenim valutnim parovima i stvari su pristojno išle. Zadovoljavao sam se a malim profitom koje se je kretao od 1 do 4 posto po operaciji. Svi 25 pozicija koje sam u tom periodu otvorio sam uspio zatvoriti s dobitkom. Bio sam jako zadovoljan.
Početkom rujna sam primijetio da se nešto čudno događa s prirodnim plinom. Pažljivo sam gledao dijagrame i čitao vijesti o ovoj primarnoj sirovini. Cijena je neumitno rasla s eksponencijalnim korakom. U jednom trenutku je premašila i najvišu cijenu koja je bila dosegnuta u povijesti. Ne može ići tako u beskonačnost, zaključio sam u sebi i odlučio da počnem s prodajom plina, to jeste predvidio sam se da će cijena pasti, da će krenuti prema dole. Znate one trenutke kada vam vaš instinkt kaže da ne možete pogriješiti. Kada je instinkt onaj iskonski, nikada vas neće prevariti; jedini je problem biti siguran da se radi upravo o njemu. Da vam ne dužim previše: otvorio sam 12 pozicija i sve ih zatvorio s profitom koje se je kretao od 5 do 52 posto po pojedinoj investiciji. Na kraju godine, kada sve zbrojim i oduzmem (na sreću nema ništa za oduzimanje, ali se tako kaže), godišnja dobit je premašila 100%. Odlična godina!
Doista posebna godina
Mnogi kažu da je ova 2020. godina bila užasna. Prije svega se odnose na pandemiju koja hara svijetom. Ima zemalja koje se bolje suprotstavljaju ovoj pošasti i onih gdje stvari idu gore. Prije neki dan sam kontrolirao i Hrvatska se nalazi na nezavidnom 17. mjestu na svijetu u odnosu na broj zaraženih na milijun stanovnika. Pri vrhu smo ljestvice kada je to negativno i na dnu smo kada je to opet negativno. Neku tvrde da su mjere koje donosi vlada nedovoljne da suzbiju širenje zaraze, drugi se i na to malo mjera ljute jer uništavaju gospodarstvo, koje je i onako već godinama u krizi, povećavaju broj nezaposlenosti i šire sloj siromašnih koji već postaje ozbiljno zabrinjavajući. Imaju pravo i jedni i drugi, a isto tako su oboje u krivu. Zašto je to tako? Zato što se radi o suprotnostima: jednu poboljšaš, a druga se pogorša i obratno. Tu ne postoji ispravno, tehničko rješenje. Radi se o političkim odlukama. Moraš balansirati između dvije suprotstavljene faze i točka balansa koju postaviš, na osnovu određene logike i parametara, sigurno neće biti ona za koju većina stanovništva misli da je korektna. Poslije napraviš anketu među građanima i vidiš da ni oni nemaju jednu točku oko koje se slažu, ma postoji stotine, ako ne i tisuće točaka više ili manje u različitoj poziciji na liniji koja spaja dva problema. To je politika i u kriznim situacijama, a nema sumnje da se nalazimo u jednoj od njih, je gotovo nemoguće naći veći postotak ljudi koji bi se složili oko nečega konkretnog.
Gotovo uvijek sam bio protivan svim vladama koje su zasjele ne komandno mjesto naše države, ali sam u zadnje vrijeme omekšao moj položaj i moram priznati da se često nalazim u poziciji da branim naše rukovodstvo, da se razumijemo, smo po pitanju pandemije. Da budem jasan i glasan, ja za ove sigurno nisam glasao, a ne vjerujem da ću i u budućnosti. Siguran sam da bi oni drugi bili jednako loši ili jednako dobri kao i ovi. Malo različiti, ali je gotovo nemoguće reći da li bi bilo bolje ovako ili onako. Jednostavno se ne mogu živjeti dvije paralelne stvarnosti i zaključiti koja je bolja. Od svih vlada na svijetu, onih bolje poznatih, o kojima se kod nas priča i daju se vijesti o njihovom djelovanju, meni se najbolja čini ona njemačka. Po brojevima, a to mi se čini jedino moguće mjerilo, su među najboljima: relativno malo zaraženih i jako malo preminulih u postotku prema zaraženima. Kada pogledaš Belgiju, prema njima izgleda zemlja trećeg svijeta, iako je mi svi uvrštavamo među visoko civilizirane (gori su čak i od nas). Vraćajući se na Njemačku, zadnjih dan imaju pravu eksploziju zaraženih i preminulih. Čovjek se počinje pitati kako je to moguće. Više se ne možeš uhvatiti za neku fiksnu točku. Ovih dana najavljuju veliko ograničenje sloboda građana, koje cijeli svijet popularno zove lockdown: tako zvuči manje oštro. Rekao bi netko, onako po narodski, da ni Njemačka nije što je nekada bila. Gledajući razvoj situacije na cijeloj planeti, gdje unatoč restriktivnim mjerama oko kretanja i sretanja osoba, zaraza i dalje raste, dolazi mi u glavu i ideja da neko to potpiruje. Znaš ono: ako zaraze padnu ispod određenog nivoa, daj ubaci malo virusa u vodovod ili ga pusti iz boce u autobusu. Tako će se proces prijenosa bolesti održati stabilnim, a s tim i strah od ljudi. Evo i mogućeg odgovora u vezi s tim tko je odgovoran za ovu moguću urotu: tako će svi još više tražiti naše cjepivo pa ćemo moći još malo dignuti cijenu. Imam ja i puno drugih pretpostavki o tome tko bi mogao stajati iza svega ovoga što se događa, ali vas ne želim pretjerano zamarati.
Eto kakve mi se misli motaju po glavi, dok sjedim u vrtu jednog kafića i pijem pivo. Uzeo sam malo točeno i očajno je. Ne žalim se konobaru, jer to nije moj stil. Barovi su dugo vremena bili zatvoreni i danas su im konačno dali dozvolu da ponovo otvore. Trebao sam uzeti pivo u boci. Ovo točeno im je vjerojatno stajalo od kada se zatvorili, znači gotovo 3 tjedna, i poprimilo je čudan okus. Danas je predivan sunčani dan. Prethodnih desetak dana je bilo oblačno ili maglovito. Par puta je provirilo i sunca, ali nedovoljno da bi zagrijalo bar dušu. Danas je nebo potpuno čisto i nema ni taga oblacima. Izvaljen na stolici i zagrijan zrakama sunca, čak mi i ova loša pijača prija. Pored mene je supruga, mora sam i nju malo izvesti da mi se ne ucrva doma, fotografira sve ono što se oko nas nalazi, kako je to njen običaj. Prozori od kafića su crni, a okviri su obojeni jarkom crvenom bojom. Iza nas je jedna palma, a kraj ulaza se nalaze 3 vaze s kaktusima. Ona mi saopćava da se osjeća kao na nekom putovanju, u nekom drugom gradu. U glavu mi dolazi Mexico City. Ne znam kako mi je došla ta asocijacija, ali vjerojatno dolazi od slikovite fasade i egzotičnog bilja s kojim smo okruženi. Pa kaktus je biljka koja je simbol Meksika, to svi znaju. Ona sve mora poklopiti, pa mi objašnjava da smo mi obučeni u zimske jakne i imamo kape na glavi, a Meksiko se nalazi u toplim predjelima. Ja ne želim izgubiti ovaj dvoboj, pa odgovaram da je njihov glavni grad, u kojem se mi virtualno nalazimo, na nadmorskoj visini od preko 2000 metara, da je i kod njih najhladniji period godina, a da su oni po prirodi zimogrozni, prema tome moja ideja ima smisla. Na kraju je ona još nešto dodala, a ja sam zašutio i dozvolio joj da i ovaj puta odnese pobjedu. To se zove bračna politika. Ovdje su dvije suprotnosti: imati pravo i dobiti ručak. Ne može jedno i drugo zajedno, pa ja obično biram drugo rješenje: neugodno je biti gladan.
Financije u Novoj 2020.
Jučer je počeo zadnji mjesec godine. Bilo je kišovito, ali se je danas pojavilo sunce. Kao i obično, sve je promjenljivo pa tako i vrijeme. Ušli smo u period kada se počinje analizirati godina koja protječe i koja će uskoro stići do svoga kraja, a s druge strane se počinju praviti predviđanja za novu godinu koja će uskoro pokucati na naša vrata. Kako se ovdje bavimo financijama, ostavit ću po strani druge aspekte života koji imaju veliki utjecaj na naše bivstvovanje, ali su van teme ovog dnevnika. Financijski gledano, ova godina će za mene završiti u velikom minusu. Zvuči jako negativno, ali nije baš sasvim tako. Dao sam predujam za novi stan u koji ću se useliti sredinom iduće godine. Uz to sam napravio i jedno dugačko i egzotično putovanje od 3 tjedna s mojim boljom polovicom: slavili smo jednu važnu godišnjicu u našem zajedničkom životu. Već iz ovoga se vidi da će nadolazeća godina biti još negativnija jer će trebati izvaditi iz novčanika ostatak iznosa za apartman, a radi se o lijepoj sumi. Saldo je negativan, ali je stan novi u novom dijelu grada, s prekrasnim pogledom i to bi trebalo kompenzirati trošak.
Što se tiče mojih prihoda u ovoj godini, oni su na žalost slijedili trend koji je na snazi zadnjih par godina. Da se razumijemo, ja sam regularno zaposlen i redovno dobivam plaću (što je već puno, uzevši u obzir neke druge situacije, vrlo neugodne). Plaća je gotovo fiksna i moje materijalno blagostanje ne može puno varirati gledajući s te strane. Ono o čemu govorim je moj ekstra prihod od raznih aktivnosti na Internetu, među kojima je i ona vezana za trgovinu valutama, bolje definirana kao Forex. Stvari su na početku godine išle relativno pristojno, a onda sam u srednjem dijelu stao na čistoj nuli. Zadnja dva mjeseca situacija se je malo popravila, ali prema onim pravim, dobrim godinama, sve je to sitniš. Nakon ljeta sam bio zastao za trenutak i prisilio se da razmislim o mom pristupu prema promoviranju servisa koju nudim. Zaključio sam da su akcije koje poduzimam pogrešne. Tako sam od rujna usvojio novi pristup tržištu i imam osjećaj da bi to moglo dati pozitivne rezultate već nakon relativno kratkog vremena.
Već dugo je moja podsvijest znala što radim pogrešno i što bih uistinu trebao raditi, ali je lijeni dio moje naravi pobijedio: s novim pristupom imam ne toliko puno više posla, nego je nužno da se koncentriram i budem kreativniji u stvaranju sadržaja, a to je ono gdje moja lijenost ne želi da bude poražena.S ovim dijelom bi uvod, posvećen meni samom (netko bi rekao da smo svi egocentrični), a sada ćemo na početnu ideju, onu sadržanu u naslovu, koja se odnosi na globalnu svjetsku situaciju, a ne moju privatnu.
Ovih dana se puno govori o mogućnostima oporavka svjetskog gospodarstva. Nije jasno zašto, jer ima puno elemenata koji vuku na drugu stranu, ali su analisti pretežno optimisti. Pogledajmo prvo koji su razlozi za pesimizam. Jedna od vodećih svjetskih kuća, Moody, u analizi posvećenoj izgledima svjetske ekonomije za 2020. godinu, ukazuje na geopolitičku neizvjesnost koja će biti varijabla koja može potkopati put rasta svjetskih gospodarstava. Zatim agencija naglašava da će gospodarstvo i dalje biti slabo u narednoj godini, a rizik recesije za Sjedinjene Države i Kinu i dalje ostaje na visokoj razini. Za Sjedinjene Države se daje vjerojatnost od oko 30% da će u narednih 12 mjeseci ući u recesiju. To predviđanje se dobrim dijelom zasniva na jednom grafikonu koji uspoređuje interesnu stopu između kratkoročnih državnih obveznica i onih dugoročnih, na 10 godina. Trenutno one s kraćim istekom imaju veću kamatnu stopu od onih s dužim rokom. Takva situacija, gdje su se linije grafikona presijecale, u povijesti je uvijek dovodila do recesije u razdoblju od narednih 12 mjeseci, pa na osnovu toga većina analista drži da je to neizbježno.
S druge strane, Kina je stigla do neizbježnog usporavanja ekonomskog rasta. Kada Kina usporava, cijeli svijet drhti jer je ona postala jedan od glavnih igrača na sceni. Mnoge male države, kao na primjer Australija, strahovito ovise o trgovinskoj razmjeni s Kinom, da i najmanje promjene kod azijskog giganta imaju strahovi utjecaj na njihovo gospodarstvo. Uz sve to ostaje i strah od onoga što se može dogoditi ako dva gospodarska diva ne uspiju naći zajednički jezik oko njihove trgovinske suradnje.
Pozitivni pokazatelji, kako ja to vidim, izgledaju slabije od onih negativnih, ali se analitičari za njih više hvataju. Jedan od elemenata koji je uvijek bio gledan s interesom jeste bakar. Porast cijene je uvijek bio vezan za pozitivni produktivni ciklus, pa se s optimizmom gleda povećanje cijene koje se dogodilo nakon ljeta. S druge strane, cijena zlata, plemenitog metala koji je smatran kao sigurno utočište u nesigurnim vremenima, zadnjih je mjeseci počela opadati nakon što je u rujnu dostigla najviši nivo ove godine od nekih 1550 dolara za uncu. I kod valuta se primjećuju slična kretanja. Japanski jen, smatran kao i zlato, sklonište za teška i nesigurna vremena, je već nekoliko mjeseci u padu, dok se australijskom dolaru, smatran više kao ofenzivna valuta, povećava cijena.
Sam svoj financijski majstor
U zadnje vrijeme često razmišljam o mojoj financijskoj situaciji i analiziram trenutno stanje s pogledom na budućnost. Svi financijski operatore će reći da je jedan od važnih elemenata u takvoj analizi dob osobe. Ako si mlad, u perspektivi imaš puno stvari koje netko tko je više odmakao s godinama nema, ili je neke od tih elemenata već riješio (ako je sretne ruke). Mlađi ljudi posebnu pažnju poklanjaju djeci, njihovom budućem obrazovanju i odrastanju. Ja sam taj problem parcijalno riješio jer je moja kćer velika. Na žalost još uvijek živi s nama jer ne uspijeva naći posao i osamostaliti se. Tješim se s onom: gdje ima za jesti za dvije osobe, ima i za tri. Dodatni trošak s te točke gledišta je minimalan, a računam da se stan mora grijati i hladiti i bez njenog prisustva. Koji dodatni trošak se nađe, ali to me posebno ne brine.
Prije nekih tridesetak godina, kada sam kupio moje prvo računalo, jedna od prvih njegovih primjena je bilo vođenje financija. Elektronska tabela (poče sam s famoznim 123 u DOS-u) je služila da se grupiraju troškovi prema namjeni (režije, odijevanje, troškovi auta i zabava) i da se vidi na što se troši. U to vrijeme prihodi su bili prilično skromni i vrlo brzo sam zaključio da se nešto može uštedjeti, ali ako se želi povećati životni standard, treba više zarađivati. Ja sam u to vrijeme radio neke stvari iz svoje struke van posla i naplaćivao tu uslugu. Kada je stiglo računalo, odmah sam se bacio na izradu software-a u mojoj struci i nešto od toga uspio prodati. Zatim je polovinom devedesetih godina prošlog stoljeća stigao i Internet i tu sam uspio osjetno povećati moju zaradu.
Mreža nudi ogromne mogućnosti stvaranja novca, a uz to ima još jednu veliku prednost, da se za puno aktivnost čovjek može osloniti sam na sebe, biti sam svoj majstor. Uz to je predivna stvar da se posao može raditi kada se hoće. Nije kao da si u uredu, stave ti zadatak za stol, daju ti rok i ti do tog datuma trebaš završiti. Normalno, i na mreži, što se više radi to se više i zaradi, ali postoji određena fleksibilnost koja omogućava optimalnu raspodjelu vremena i uloženog napora. Sve je to došlo na red kasnije, kada sam već bio zgrnuo određenu hrpicu. U početku, kada sam shvatio i dobio dokaz (stigli su prvi čekovi) da se preko Interneta može zarađivati, radio sam kao lud. Nikada nisam išao u krevet prije 1 poslije ponoći, a često se događalo da se to produži i do 3 ili 4 sata ujutro. To je stvaralo i određeno trenje sa suprugom koja mi je prigovarala da svaki slobodni trenutak koristim za rad i imala je pravo. Često bih počeo zajedno s njom gledati neki film, i ako se nije baš radilo o nekom remek djelu, nakon malo vremena bih zaključio da mi je zabavnije raditi na kompjuteru i zgrtati pare.
Moja omiljena elektronska tablica je postala ona nova, gdje sam uvodio prihode od mreže. Još jedna super stvar da su rashodi u vezi moje dodatne aktivnosti bili gotovo zanemarivi. Plaćao sam jedan server i nekoliko domena od site-ova koje sam otvorio. Koristio sam, kao i danas, puno besplatnih hostova koje daju na raspolaganje korištenje blogova, top listi i drugih tipova stranice bez ikakve naplate. Taj frenetični period je trajao nekih desetak godina. Kada sam jedan mjesec dostigao prihod s 5 znamenki, u dolarima, mislio sam da je financijski svijet moj. Kao i uvijek, svaka aktivnost ima svoj vrhunac. Kada se dostigne, počinje se silaziti. I ja sam dugo vremena silazio i danas privređujem u najbolju ruku jednu dvadesetinu onoga što je ulazilo na račun u najboljim godinama. Dogode se i mjeseci, i to ne tako rijetko, kada nema nikakve zarade: 0 kuna, 0 dolara i 0 eura. Ja znam da sam došao do određenog financijskog uspjeha zahvaljujući mojim sposobnostima, mom radu, mom trudu i puno neprespavanih noći.
Isto tako mi je jasno da je tu veliku ulogu igrala i sreća. Krenuti u pravom trenutku, na vrijeme s nekim stvarima je ogromna prednost pred potencijalnom konkurencijom. Riskiraš jer ne znaš da će sve ići kako planiraš i da je prihod od aktivnosti dovoljno velik da bi vrijedilo riskirati, jer o tome nemaš nikakvog dokaza. Kada postoje jasni dokazi da bavljenje određenim temama itekako isplatim, svi kreću u tom smjeru. Ako si krenuo malo prije njih, imaš veliku prednosti iako možeš biti siguran da ću u igru ući i neki igrač koji je bolji od tebe i da će te s vremenom preteći, ali si ti ipak uspio ostvariti puno toga prije nego si izgubio počasno mjesto na postolju povijesti. Ovo je sada već pomalo megalomanski, ali je ta osobina često neophodna da bi se dostigao određeni uspjeh u životu. Još i danas uspijem zaraditi za cigarete, kavu i neizbježnu pivo (pa i malo više od toga). Nije puno, ali veseli čovjeka jer ti daje potvrdu da i danas uspijevaš nešto privrijediti zato što nešto vrijediš. Uz sve ono što sa sobom donose pare, to je najvažniji psihološki poticaj i podrška.
Nova Forex iskustva
Pročitao sam prethodni post koji je datiran prije nešto više od godinu dana. U tom trenutku sam mislio da sam shvatio, ali se je to pokazalo netočno. Moje razmišljanje je išlo u pravom smjer, ali još nije dostiglo adekvatni nivo mudrosti. Do 100 željenih dolara nisam stigao: sve što je moglo ići loše, je išlo upravo tako. Dvije otvorene pozicije, obje na EURUSD, su se same zatvorile u lipnju mjesecu; dostigle su stop. Jednu od njih sam i dodatno branio s četvrtinom kapitala, tako da je na kraju gubitak bio 125% u odnosu na početno uloženu sumu. U oba slučaja poluga 25 puta. Još malo dodatne konfuzije i još jedan gubitak početkom kolovoza. Katastrofa! Dostigao sam minimalni kapital od samo 42 dolara. Tu sam stisnuo na kočnicu.
Od tada poluga samo 10 puta. Do desetog mjeseca sam uspio porasti na par centi preko 50 dolara. Iznos sam podijelio na pola i polovinom listopada otvorio dvije operacije, jedna EURNZD, a druga GBPAUD. Oba para imaju dobar rollover za prodaju, pa sam računao da ako i budu dugo otvoreni, nosit će neku sitnu zaradu. I tako je i bilo, ali su u svakom slučaju pogrešno otvorene. Dan nakon prodaje eura prema novozelandskom dolaru, u Novom Zelandu su bili izbori, o kojima ja nisam imao pojma (čini mi se da sam negdje rekao da se treba informirati; problem je što ne slušam moje dobre savjete). Za novog predsjednika vlade izabrana je mlada žena od nekih 40 godina. Po zanimanju je DJ, to jeste pušta glazbu po disko klubovima. Lijevo je orijentirana. Pogledao sam njen program i dobrim dijelom mi se dopao; s godinama se pomičem na lijevo, iako sam pretežno na drugoj strani.
Meni se je svidjelo, ali financijskom tržištu nije. Prodao sam par po 1,6450. Dan nakon toga, cijena zatvaranja je bila 1,6853. Porastao je za 400 pipsa. Par je nastavio da raste, dostigavši najvišu cijenu od 1,7479 početkom prosinca prošle godine, nešto preko tisuću poena u odnosu na otvaranje. Na sreću, s polugom 10 imam stop na 1,8095, pa u stvari nisam previše riskirao. Pozicija je i danas otvorena i zadnjih 20 dana cijena je u izraženom silaznom trendu. Nadam se da će se tendencija nastaviti i da ću uspjeti uzeti mali profit od ove operacije.
Par dana nakon što sam prodao prethodno opisani par, odlučio sam da prodam i par GBPAUD. Cijena je taj dan rasla i negdje na polovici uspona sam prodao po 1,7020. Nastavila je rasti do nekih 1,7300 i zatim se u dva dana srušila na ispod 1,7000. Na žalost moj limit za uzimanje profita je bio nešto niži, a ja sam tih dana bio na jednom egzotičnom putovanju (negdje se pare moraju potrošiti) i nisam mogao ručno intervenirati. Vrijednost se nakon toga podigla i oscilirala prešavši cijenu od 1,8500, pred kraj ožujka. Moj stop limit je bio na 1,8700 i uhvatila me je panika. U međuvremenu sam bio zaradio od rollover nekih 6 dolara i to sam upotrijebio za obranu operacije, podigavši stop na 1,9100. Na sreću požar se je na vrijeme ugasio i omogućio mi da se i dalje nadam uspjehu s ovom investicijom. Trenutno sam loš nekih 400 pipsa koje bi se mogli realizirati u narednih par dana.
Praktično u zadnjih 7 mjeseci nisam aktivno trgovao. Sav kapital je bio uložen u ove dvije pozicije i nije bilo novaca za nove kupoprodajne avanture. Dolazio sam više puta u iskušenje da dodam sredstva na račun, ali sam na kraju uspio odoljeti ovom porivu. U tom razdoblju sam zaradio oko 6 dolara na rolloveru, to jeste preko 10% vrijednosti kapitala. Ono što je nedostajalo jeste malo strpljenja da se vidi uvjerljivi smjer kretanja koji bi mi bio omogućio puno veću zaradu. Na greškama se uči, a ono što je dobro u cijeloj priči jeste da nisam izgubio novac. Cijeli trik jeste u niskoj poluzi: što je niža to glava manje boli.
Trenutna orijentacija jeste investirati s malom polugom i samo u one operacije koje nose pozitivne kamate preko noći, odnosno week-enda. Čini mi se da je to pobjednička strategija koja bi mogla donijeti željene rezultate, odnosno nekih 10 do 20 posto povrata na godinu. Preventivno sam postavio uzimanje profita za EURNZD na samo 30 pipsa. Razlog je što sutra nisam doma i ne mogu kontrolirati situaciju. Ne bih htio da se dogodi ono što sam već iskusio s GBPAUD, da cijena uđe u povoljni interval na kratko vrijeme, a ja ne uspijem zatvoriti poziciju.
Negativni period
Dok čekam govor guvernera europske centralne banke odlučio sam da ažuriram blog. Upravo je počelo njegovo izlaganje i pratim kretanje eura u živo. Malo je pao, ali svega desetak bodova. Meni treba malo jači pomak prema dole da bih zatvorio jednu otvorenu poziciju, kratku (prodaja), koju sam otvorio na 1,1190. Sada smo na 1,1195 i ne čini mi se da će se puno mrdnuti. Skinuo sam njegov pisani govor i u njemu nema ništa posebno novoga, pa nije bilo ni za očekivati da izazove neku ozbiljniju oluju. Kada neko od ovih velikih drži govor, nikada se ne zna što će se dogoditi i koliko će utjecati na tržište valuta. Zmaj (tako je u prijevodu njegovo prezime) je završio svoju predstavu. Rezultat: tresla se planina rodio se zec (ili je bilo nešto ovako slično).
Pogledao sam moj prethodni tekst i vidio da sam u to vrijeme, otprilike prije pola godine, ima na raspolaganju preko 400 dolara. Bilo je to krajem studenog prethodnog ljeta gospodnjega. Nakon toga je išlo jako dobro sve do iza Nove godine. Obavio sam tri operacije prodaje, kada je cijena već bila niska i to će se pokazati kao fatalna stvar u neposrednoj budućnosti. Prvi gubitci su počeli stizati u travnju. U toku mjeseca 4 negativna zatvaranja i tu se je iscrpila cijelokupna zarada koju sam do tada bio akumulirao. U svibnju još gore; 8 crvenih stavki. Tu se je istopio i dobar dio glavnice. Trenutno sam na nekih 20% od onoga što sam na početku investirao. Cilj mi je do kraja mjeseca biti na iznosu od 100 dolara.
Period je bio negativan dobrim dijelom zbog postavljanja ciljeva, a ja opet o istom. To je pogrešno! Ne postavljajte si ciljeve u forexu! Ja sam si zadao da zarađujem preko 10%, po mogućnosti 20% na mjesec. Onda se dogodi trenutak da ne shvaćaš u kojem će smjeru krenuti grafikon; gore ili dole. Budući imaš cilj, prisiljen si obaviti neku operaciju i počinješ forsirati, riskirati. Otvaraš sumnjive pozicije za koje nisi potpuno uvjeren da će dobro završiti. Uz to forsiraš i visoku polugu, da bi više privrijedio. Onda stvari krenu loše, puno dalje nego što si to mogao očekivati. Počneš braniti pozicije podižući bez mjere limit za zaustavljanje gubitka. Na kraju kada taj isti neumitno dođe jer više nemaš sredstava za obranu, a s druge strane shvatiš i da to nema smisla, ispadne da izgubiš 150, 200% od početne investicije.
Sve to mi se dogodilo i navelo me je da za trenutak stanem i razmislim. Do izražaja je došla pohlepa. Na samom startu sam si obećao da će ovo biti zabava i da je na prvom mjestu sigurnost, odnosno ograničiti gubitke, a tek na drugom mjestu profit. Zaboravio sam pravila koja sam si sam postavio i to mi se je vratilo na negativan način. Ponukan željom za većim profitom po pravilu sam koristio polugu od 25 puta. Investirana suma na taj način garantira marginu od 4%, što mi se je činilo dovoljno. Očito je da mi je nedostajalo i iskustvo. Samo ove godine neki valutni parovi su oscilirali i preko 10 postotaka. Da bi se obranila pozicija s navedenom polugom treba dodati 150% kapitala, a to je doista neprihvatljivo i krajnje neproduktivno. Ponekad sam se igrao i s polugom od 50 puta. Izračunajte sami koliko treba dodati da bi se obranila kompromitirana pozicija u tom slučaju.
Kada sam dobro razmislio o proteklom razdoblju, zaključak je bio da sam se ja kockao a ne investirao. Ako želiš dostići mjesečni profit od 20% neophodno je da riskiraš. Na banci mi već duže vremena ne daju nikakvu kamatu. Da mi neko ponudi da investiram s 5% na godinu dana u potpunoj sigurnosti, vjerojatno bih objeručke prihvatio. Ali kada trguješ valutama dogodi se da imaš sreće i čini ti se da ne možeš pogriješiti, da si mali financijski bog. Sve dok se kolo sreće ne okrene i kada događaji krenu protiv tebe. Možda je i dobro da sam se ovako opekao na samom početku moje forex karijere. Nadam se da će mi služiti kao pouka, da ću naučiti nešto iz osobnih grešaka.
Stvorio sam novi plan. Prvo bih do kraja mjeseca trebao dostići 100 dolara kapitala. Imam još jednu poziciju otvorenu koja je lagano kompromitirana, ali uz malo sreće bi se mogla zatvoriti u pozitivi. Uz to mi treba još par operacija sa zaradom od samo par posto. Bio bih super zadovoljan da dočekam slijedeći mjesec s čisti kapitalom, bez otvorenih pozicija: to bi mi omogućilo potpuno novi start. Kako je najmanji iznos za trgovanje jedna četvrtina sume koju sam spomenuo, tome se moram prilagoditi. Plan je da se koristi poluga od 10 puta, iako sam odlučio biti elastičan po tom pitanju. Naime, dva valutna para s kojima uobičajeno trgujem su vrlo visoko, pa ima određeno opravdanje koristiti i onaj veći množitelj.
Novi crni labud
Nakon uzbudljivog iskustva i fantastične zarade koju sam ostvario s izlaskom Engleske iz Europske Unije, željno sam očekivao novu priliku koju bih mogao iskoristiti. Prije nego prijeđem na novu temu, dozvolite mi da ostanem trenutak u Velikoj Britaniji. Jesmo li doista sigurno da će oni izaći iz zajednice? Sjećam se da je odmah nakon događaja bilo puno zahtijeva da se proces ubrza i da je njihova vlada govorila da će se otvoriti procedura oko napuštanja u listopadu. Sada smo u studenome i koliko sam ja informiran nisu dali službenu obavijest o izlasku. Ne samo to, nego ni njihova skupština nije potvrdila ishod referenduma. Vlada je htjela da se to preskoči, ali je ustavni sud odlučio da tako važan čin mora biti potvrđen od strane parlamenta. Čini se jako logično. Tko zna kako će cijeli proces ići i da li će doista na kraju dovesti do razvoda?
Vratimo se meni. Nije trebalo puno čekati za novu prigodu. Ovaj mjesec su u Sjedinjenim Državama održani predsjednički izbori. Predviđanja su bila na strani ženskog kandidata. Puno njih je izražavalo strah u vezi s mogučnošću da republikanski kandidat, onaj s bijelom metlom na glavi, pobjedi. Malo njih je bilo spremno da se okladi u njegov trijumf. Meni je on osobno bio puno simpatičniji. Glavni razlog je bio dio njegovog programa koji predviđa stabilizaciju odnosa s Rusijom. Rusi su prije par godina priključili Krim i od tada još uvijek pomažu separatistički pokret koji želi da odvoji istočni dio Ukrajine od matične zemlje i da je priključi majci Rusiji. Na ta zbivanja zapadni svijet je reagirao trgovačkim embargom. Zatim je došla na red i Sirija, gdje su se dvije snage ponovo sukobile. Vijest od prošlog mjeseca jeste da NATO predviđa dovođenje snaga u Letoniju, na granicu prema Rusiji.
Ružne i zabrinjavajuće vijesti. Poznavajući ulogu koju su si Amerikanci dodijelili da izigravaju svjetske policajce i videći rezultate te politike u prošlosti, čovjeka podilazi jeza. A ženski kandidat je jedan od autora međunarodnih intervencija u zadnjih par godina i njene izjave nisu smirile nikoga tko drži do svjetskog mira. Danas, kada je odluka o budućem vođi najjače svjetske države donijeta, imamo za sada ipak samo indirektnu potvrdu da on misli doista pristupiti pregovorima i krenuti putem popuštanja zategnutosti. To je točka njegovog programa koju sam poznavao. Da sam malo bolje proučio i druge, umjesto da sam bio koncentriran na uvrede koje su praštale na sve strane, možda bih bio izbjegao zasljepljenje, kojeg sam na kraju bio žrtva. Nakon izbora se pokazalo da želi liberalizirati tržište i skinuti neka pravila koja su nametnuta bankama da se ne bi ponovile špekulacije koje su dovele do krize 2008. godine. To su sve elementi koji se dopadaju investitorima.
Kod nas je već bilo rano jutro kada su se kod njih izbori približavali kraju i kada su počela stizati prva predviđanja. Nije se još shvaćalo tko će pobjediti. Pristupio sam mom Forex računu i prodao dolare. Ako Trump pobijedi, dolar će ići dolje, prema tome ja zarađujem. Još jedna crna ptica u moju korist. To mi se činilo logičnim s obzirom da bi njegovo ustoličenje dovelo do nestabilnosti, a gospodarsko i novčano tržište ne vole takvo stanje. Tako su bar tvrdili znanstvenici koji se bave analizama. Da ponovim, i ja sam u to vjerovao. Na svu sreću, izgleda da se u meni, nakon nagomilanih godina iskustva u trgovanju valutama, rodio neki instinkt koji me upozorava na opasnost. Zato sam otvorio vrlo opreznu poziciju: uložio sam samo 100 dolara s polugom jedan prema deset. Razmišljao sam: "U prethodnom napadu na svjetske financije si zgrnuo lovu. Ne budi pohlepan; nema nikave garancije da ćeš dva puta za redom imati tako ludu sreću." Pretpostavljao sam uz to da ovaj događaj ne može prouzročiti tako jaki potres kao Brexit pa i mogućnost ostvarenja velikog profita nije jako vjerojatna. Zato sam pristupio vrlo suzdržano.
U prvom trenutku, odmah nakon što je situacija postala jasna, američka valuta je pala za nekih 2% i nakon kratkog vremena je počela rasti. Kada sam ja provjerio moj račun, negdje oko 3 popodne, već sam bio u laganom gubitku. Na žalost postavio sam opciju uzmi profit previše van intervala (pohlepa) i pozicija nije automatski zatvorena u dobitku. U trenutku dok ovo pišem, s jednim okom pratim razvoj događaja i vidim da sam u gubitku gotovo 50% od uloženog kapitala. Dvanaesti dan za redom dolar raste. Netko će se pitati zašto nisam zatvorio položaj puno prije, s malim gubitkom? Kako se radi o malom iznosu, odlučio sam eksperimentirati jednu taktiku za oporavak ovako kompromitirane operacije. Za sada dobro funkcionira i nadam se da ću vam je slijedeći puta moći iznijeti.
Brexit
Prošle godine sam pročitao knjigu Crni labud. Radi se o eseju jednog amerikanca, podrijetlom iz Libanona. On s terminom Crni labud naziva neprevidljive, ili teško predvidljive događaje koji mijenjaju tok povijesti. Za primjer, 11. rujan jeste jedan od tih događaja. Profesija pisca je vezana za financije i investicije pa je dobar dio njegove knjige vezan uz tu tematiku. Pokazuje na primjerima koliko je gospodarstvena znanost slabo razvijena i kako ekonomske teorije koje imamo na raspolaganju ne uspijevaju niti približno previdjeti ono što će se dogoditi na gospodarskom i financijskom nivou društva u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Neki od najslavnijih ekonomista, među njima su i neki Nobelovci, su u prošlosti dali potpuno pogrešna predviđanja. Ono što mi je ostalo u pamćenju iz te knjige jeste njegovo razmišljanje o tome kako iskoristiti Crnog labuda na financijskom tržištu.
Zadnjih par tjedan jedan od glavnih političkih argumenata je bio engleski referendum o izlasku iz Europske Unije. Pratio sam to onaku usput. Veći dio onih koji su davali izjave o potencijalnom izlasku su to ocjenjivali kao neku vrstu katastrofe. Prema anketama koje su provodili razni instituti, izlazak je bio u prednosti. Zatim je ubijena jedna predstavnica iz Engleskog Parlamenta, i rezultat referenduma, prema provedenim anketama, se preokrenuo u korist ostanka u Europi. Na dan referenduma, 23. lipnja, negdje poslije 11 uvečer sam upalio televiziju da vidim kako je prošlo glasovanje. Kako su birališta bila tek zatvorena, još nije bilo konkretnih rezultata, nego se sve baziralo na anketama. Tri razne kuće koje su provodile ankete su davale u prednosti ostanak u Uniji sa 52% do 54%. Pobornici ostanka Velike Britanije su već naveliko slavili pobjedu. Moja prva misao je bila da je zemlja praktično podjeljena na pola i da u biti stanovništvo ima podjeljenu ideju o tome što je bolje. Jedan komentator BBC-ja je pozvao na oprez i rekao da bi trebalo sačekati konačne rezultate, one realne, jer je razmak između dva glasa jako mali, oko 4%. Pozvao se je i na prethodna dva slična iskustva u Velikoj Britaniji gdje su se predviđanja zasnovana na anketama na kraju pokazala dijametralno pogrešna.
Ja već godinama imam dva otvorena Forex računa online. U početku sam bio prilično aktivan i uspjeh je bio jako promjenjiv. Zatim sam naučio, malo i na vlastitoj koži, da je forsiranje trgovanja (ono pod svaku cijenu) najbolji način da se izgube novci. Prešao sam na taktiku slijeđenja jasno izraženog trenda i od tada je iznos na mome računu stalno rastao; sporo i po malo (nikada nisam investirao velike sume), ali sigurno. Problem s ovom taktikom jeste da se mora biti strpljiv i čekati prilika.
Tako su mi se povezale razne stvari u glavi i moj konačni zaključak je bio ovaj: ako pobjedi ostanak, gotovo se ništa neće dogoditi na finacijskom tržištu. Tu sam mislio na funtu koja je već prethodnih dana išla gore dole i sve u svemu se stabilizirala. Ali ako se dogodi da su predviđanja, koje sam u tom trenutku promatrao na televiziji, pogrešna i pobjedi izlazak, funta će gotovo sigurno značajno izgubiti na vrijednosti. Prema tom konačna ideja je bila da se proda funta. Ako pobjedi ostanak eventualno će se malo ojačati, to jeste poskupiti, i ja ću imati lagani gubitak. Ako prasne, mogao bih zaraditi dobre pare.
Upalio sam moje prijenosno računalo i logirao se na jedan od mojih računa. Pola sata prije ponoći sam prodao određenu količinu funti s polugom 1:100. Budući je par izražen kao odnos EUR/GBP, praktično sam kupio euro za funte po cijeni od 0,761 funti za jedan euro. Računalo je bilo na stolu u dnevnom boravku, pa sam tako mogao nastaviti pratiti razvoj događaja na televiziji i na Forexu. Na televiziji su objavili prve realne rezultate iz Gibraltara gdje je gotovo 96% stanovništva glasalo za ostanak u Uniji. Možda sam pogriješio, ali Gibraltaraca je tako malo da su njihovi glasovi gotovo nebitni, tješio sam se. Ostao sam budan do jedan iza ponoći i gotovo se ništa nije promjenilo. Ankete su i dalje davale 52% za IN. Vrijednost para EUR/GBP je lagano varirala, bez značajnih promjena. Zadnja koju sam vidio je bila 0,7605, praktično ista po kojoj sam ja otvorio poziciju.
Ujutro sam se probudio oko 8 sati. Odmah na računalo. EUR/GBP je na 0,807! Pretraga na mreži: pobjedio je izlazak s 52%. Znači da je ovaj puta moj instinkt bio pravi. Ogromno zadovoljstvo. Kavica i cigareta ispred ekrana računala gledajući cijenu mog para. Drugo oko prema televiziji slušajući komentare engleza i onih koji to nisu. Sada je tu uobičajeni problem: kada zatvoriti poziciju? Uzeti odmah zaradu ili pričekati još malo u nadi da će se zarada još više povećati. U 12:30 sam odlučio da zatvorim poziciju i reliziram profit. Ovaj puta sam prodao euro po cijeni od 0,807 funti za jedan euro, to jeste dobio sam za svaki euro 0,807-0,761 = 0,046 funti više u odnosu kada sam kupio euro protiv funte (spread je već uključen u cijenu). Pomnoženo s polugom 1:100, to ide na 4,6 funte, odnosno 4,6 / 0,807 = 5,7 eura, zarade za svaki investirani euro. U samo 13 sati 570% zarade. Ovo se može postići samo na Forexu. Da sam pričekao do danas, ponedjeljak, moglo se je profitirati još malo više, ali i ovako sam super zadovoljan. Zbog zarađenog novca, ali možda još više zato što je moje predviđanje bilo točno. Svakom se dopada kada ispadne pametan.
Daj da kažem i dvije o samom Brexit-u. Katastrofa, za Britaniju i za Europu. Dan iza burze su popadale kao kruške. To je bilo pretežno viđenje većine komentatora i političara. Jedini koji su svirali u drugi instrument su Englezi koji su glasovali za izlazak. Oni su pjevali pobjedničku pjesmu. Sve mi je to bilo na neki način smješno. U biti se realno nije ništa dogodilo, a ne vjerujem da će se ono što slijedi moći definirati kao katastrofa. Jedini konkretni podatak jeste da su najviše pogođene financijske institucije i banke. To je praktično dokaz onoga protiv čega se mnogi bune, da je Europska Unija napravljena za bankare, a ne za stanovnike Europe. Živio Brexit!
Kina
Zadnjih par mjeseci sve novine, a pogotovo one usmjerene prema financijskim temama, pune su članaka i vijesti o Kini, njenoj ekonomiji i burzama. A vijesti nisu uvijek one najbolje. Jedna od onih značajnih u toku prošle 2015. godine je bila da je Kina postala najveća ekonomska sila na svijetu; njihov bruto nacionalni proizvod je premašio onaj od Sjedinjenih Država, koje su do tada imale neprikosnoveni svjetski primat. Ne zaboraviomo da u Kini živi gotovo četvrtina stanovništva cijele planete i da njihova ekonomija zadnjih desetljeća neprestano raste puno bržim ritmo od onih zapadnih. Tajna je u tome da su krenuli s jako niskog nivoa osobnog i društvenog standarda. Nedostajalo je hrane, odjeće, osnovnih potrepština i to je sve trebalo nadoknaditi. Iako su danas glavna gospodarska sila svijeta njihov standard još nije dosegao niti standard najnerazvijenijih europskih zemalja.
Ogroman dio njihovog rasta se bazirao na proizvodnji za izvoz. Niska cijena radne snage, ne pretjerano poštivanje okolice i sigurnosti radnika u tvornicama, omogućavali su da budu izuzetno konkuretni na svjetskom tržištu. Kada je svijet ušao u krizu zbog poznatih događaja iz 2008. godine, Kina je to jako osjetila na smanjenju izvoza što je automatski izazvalo pad rasta koji se do tada izražavao dvoznamenkastim brojevima i preko noći je pao ispod 10%. Za zapadne pojmove se radi o astronomskom rastu, ali za najnaseljeniju zemlju na svijetu ni to nije dovoljno da se u kratkom vremenu podmire potrebe stanovništva. Kineska vlada je pokušala da poveća unutrašnju potražnju. Jedan od efikasnih i isprobanih načina je ulaganje u gradnju stanova. Taj pokušaj se pokazao kao prilično neuspješan jer stanovništvo još uvijek nije dostiglo dovoljan nivo ekonomske samostalnosti.
Jedan od problema kineskog društva jeste što se radi o nekoj mješavini socijalizma i kapitalizma. Dok je s političke strane model onaj koji je i nama dobro poznat iz ne tako davne prošlosti, ekomoski model je baziran na privatnom vlasništvu, ali s jakom primjesom socijalno – asistencijalnih elemenata. Prije par godina sam proveo par dana u Pekingu i ono što me se najviše dojmilo su "kontrolori", ne znam kako bi ih drukčije nazvao, pokretnih stepenica. Gdje god postoje stepenice na javnim mjestima (podzemna željeznica, podvožnjaci i slično), na dnu stepenica ćete vidjeti jednu stolicu na kojoj sjedi čovjek koji nadgleda stepenice i u slučaju kvara, ili ne znam čega drugoga, vjerojatno treba o tome nekoga obavijestiti. Najčešće te osobe spavaju na stolici, ali kada vidite njihovu uniformu jasno vam je da se radi o državnoj službi. Na taj način daju "radno mjesto" (doslovno tako) nezaposlenima i održavaju punu zaposlenost i socijalni mir.
To je u oštroj suprotnosti s kapitalističkim načinom razmišljanja i vođenja gospodarstva, koje s druge strane primjenjuju. Taj drugi element je popraćen određenim pokušajima liberalizacije ne samo gospodarskog, nego i financijskog tržišta. Tako su, da bi namaknuli sredstva za dodatna ulaganja, preko noći promjenili zakon i dozvolili i malim investitorima, to jeste običnim ljudima, da kupuju i prodaju dionica na burzi. To je ono što je dovelo do trenutne krize koja potresa ne samo kineske, nego sve svjetske burze, kako one robne, tako i financijske. Ulaskom malih investitora, cijene dionica su počele jako rasti zbog velike potražnje; svi su htjeli svoj dio kolača i bogatstva bez rada. I tok događaja je tako tekao 2-3 godine, a mjehur se sve više napuhivao. Na kraju, kao i svaki mjehur koji se poštuje, je stigao do svoje granice i počeo se ispuhivati. U samo par mjeseci vrijednosti dionica su pale za više od 30%, a trend se ne zaustavlja. Neki financijski analitičari drže da cijene trebaju pasti još toliko da bi ocrtavale realno stanje kineskog gospodarstva.
U međuvremenu vlasti pokušavaju razne recepte da bi stabilizirale situaciju, uključujući i devalvaciju državne valute. Uspjeh njihovih mjera je promjenjiv, a često se donešene uredbe čine prilično kaotične, kao naprimjer dvije devalvacije u toku jednog dana. Isto tako su bili otvorili forex tržište valuta online, za sve one koje imaju pristup internetu, ali nakon samo dva mjeseca su ga ponovo zatvorili i eksplicitno zabranili. Kao da su komandanti izgubili kompas i upravljaju brodom na pogled, onako instinktivno. Ako se tako veliki brod nasuče, to će sigurno imati velike posljedice i na male brodove koji se nalaze u njegovoj pratnji.
Banke, satovi i sir
Odmah sam se izdao. Opet će tema biti zemlja koja se nalazi na sjeveru u odnosu na Italiju i na jugu prema Njemačkoj, a da netko ne bi pomislio na Austriju, treba još reći da se na zapadu graniči s Francuskom. Sada je jednoznačno određena, pa mogu otkriti tajnu da ćemo opet pričati o Švicarskoj. Po čemu je možda Švicarska najpoznatija? Rekao bih po bankama. Svojedobno je njihova neutralnost bila najprivlačniji element za klijente, jer je novac tamo bio na sigurnom i za vrijeme rata. Ono što je u bliskoj prošlosti bio presudni čimbenik jeste bankarska tajna. Recimo nešto o ovoj temi, jer malo njih točno zna kako stoje stvari. U stvari ne postoji puna tajnost računa. Ako sud zatraži podatke o računu neke osobe, banka ih mora dati. Pa u čemu je onda trik? Po švicarskom zakonu, sud može tražiti podatke samo ako se radi o krivičnom djelu, ali po tom istom zakonu utaja poreza ne spada u tu kategoriju, nego je smatrana kao administrativni prekršaj.
I tako su se svi porezni neplatiše našli s računom u Švici. Ne baš svi, jer su neki odabrali Kajmanske otoke, drugi imaju račun u Hong Kongu ili u Dubaiju. Popis zemalja smatranih fiskalnim rajem je jako dugačak. Radi se o odličnom biznisu. Sjećam se da je prije desetak godina jedan Škot kupio jednu napuštenu platformu u Sjeverno moru, van granica bilo koje zemlje. Zatim je registrirao tu platformu kao državu (nemojte me pitati kako se to radi) i na njoj otvorio off-shore banku. Jedan posto poreza. U kratkom roku je postao milijuner, ali su ga uspjeli onemogućiti jer je, koliko se sjećam, zaboravio na neki zakon koji su primjenili protiv njega.
Gotovo sve države na ovoj planeti u zadnje vrijeme prolaze teška vremena. Troškovi su im ogromni i prihodi koje imaju, pretežno od poreza, nisu dovoljni da ih pokriju. Tako državni deficit iz dana u dan sve više raste. Objavile su pravi rat onima koji su utajili porez. Na čelu sa Sjedinjenim Državama, koje tradicionalno tretiraju loše tu grupaciju. Sjetite se samo da je Al Capone bio osuđen zbog utaje poreza, a ne zbog kriminalnih djela koje je počinio. Kako su Amerikanci izuzetno praktičan narod, krenuli su prvo prema glavnoj ne poreznoj meki: Švicarskoj. I tako su im postavili ultimatum: ili ćete nam dati popis onih koji drže novac kod nas, ili ćemo mi zabraniti prodaju Rolexa, smanjiti širini poslovanja vaših banaka na našem teritoriju, a bogami nećemo više jesti ni vašu čokoladu i sireve.
Pregovori su trajali godinama i na kraju su se uspijeli dogovoriti, prije 2-3 godine. Amerikanci su donijeli zakon s nazivom Voluntary disclosure (dobrovoljno prijavljivanje) koje je dalo određeni period, prije otvaranja švicarskih računa, njihovim građanima da priznaju počinjenu utaju i da plate sve što nisu, ali sa znatno manjim sankcijama i kaznama. Na taj način su učinili stvar manje traumatičnom za one koju su htjeli da se pokaju. Oni drugi su podigli gotovinu ili direknto s računa prebacili novac u neku drugu off-shore banku. Pazite, ovo je sada važno za drugi dio priče. Američka država je tužila švicarske banke za sudjelovanje u pranju novca; pomogli su klijentima da sakriju svoju financijsku imovinu, a dobar dio nje je vukao porijeklo od ilegalnih aktivnosti. Vrlo neugodna situacija.
Sve se ovo dogodilo prije par godina. Idemo u sadašnje vrijeme, aktualne stvari. Na osnovu onoga što su učinili amerikanci i drugi su shvatili kako se treba postaviti prema Švicarcima. Italija je susjedna zemlja koja ima jako razvijene odnose sa zemljom satova. Jedan od 3 konstitutivna naroda su upravo Talijani. Tako su, kopirajući gotovo u svemu Amerikance (čak se i zakon zove po engleski Voluntary disclosure), Talijani uspjeli da se dogovore sa Švicarcima, koji su se dugo opirali, i početkom ove godine su potpisali ugovor o zajedničkoj borbi protiv utajivača poreza. Banke su poslale talijanskoj klijenteli pismo nudeći im dvije opcije: ili da prijave talijanskoj državi ono što imaju na računima u Švicarskoj i da na to plate namet, ili da zatvore račun. Obavijestili su ih da u slučaju zatvaranja nisu sigurni da njihovi podaci neće biti dostavljeni njihovoj zemlji.
Naime u bilateralnom ugovoru se spominje da države mogu tražiti podatke na osnovu osobnih podataka osobe za koju se sumnja da nije platila dažbine i da ne mogu koristiti metod zvan „fishing expedition“. Ovo zadnje je kada na primjer zatražite da vam se daju podaci svih onih koji su zatvorili račun u ovoj godine. Kao da radite pretragu s asteriskom. Iako je to eksplicitno napisano, u jednom drugom paragrafu se spominje da odbijanje te metode ne može biti izlika za sakrivanje podataka. Dio ugovora koji je dvoznačan i koji će dvije strane vjerojatno tumačiti na razne načine. Ako pobjede Talijani, loše se piše mnogima od onih o kojima pričamo.
Puno klijenata je napravilo simulaciju i vidjelo da nemaju dovoljno novaca da plate porez i umanjenu kaznu. Prema tome zatvaranje se je nametnulo samo po sebi, uzimajući na sebe rizik da ipak budu otkriveni. Mnogi su razmišljali ovako: danas na banci ionako nema gotovo nikakve kamate, prema tome najpametnije je dignuti novac i vratiti se starom, isprobanom rješenju – slamarici. Kada su došli u banku da podignu novac, čekalo ih je ružno iznenađenje. Da bi izbjegle da budu smatrane suučesnici u recikliranju novca, ono što se dogodilo sa USA, banke su donijele unutrašnje odredbe s kojima su klijentima, protivno ugovoru koji se sklapa kod otvaranja računa, ograničili na jako mali iznos količinu gotovine koju mogu podići. Mnogi su rekla: pa onda ću prebaciti u neku drugu off-shore banku. Ali su i tu banke učinile svoje: račun na koji se prebacuju novci mora biti na isto ime i banka se mora nalaziti u državi koja se ne nalazi na „crnoj listi“ porenih rajeva.
Zamka! Švicarske banke su se tako dobro osigurale da su praktično odsjekle svaku odstupnicu svojim klijentima. Ali neki od njih nisu ni pod koju cijenu htjeli izgubiti ovaj rat. Tužili su banke švicarski sudovima za nepoštivanje klauzula ugovora. I sudovi su im dali za pravo. Sklapanje novog međunardnog ugovora ne može značiti da se može nepoštivati domaći zakon, bilo je objašnjenje presude. Kako će sve završti, treba tek vidjeti. Prema zadnjim informacijama, banke nastavljaju ograničenja slobode raspolaganja i prijenosa novaca. Odstupaju sa svoje pozicije samo kada dobiju presudu suda za određeni slučaj. Na taj način se sutra mogu braniti od optužbe za pranje novca, činjenicom da su morali poštovati odluku pravnih organa.
Valutne turbolencije
Mnogi si u zadnje vrijeme postavljaju pitanje: što se to događa sa svjetskim valutama? Švicarski franak i dolar idu gore, euro pada. Počnimo s valutom koja nam u misli doziva alpske pejzaže, odličan sir, čokoladu, nenadmašive satove i ono najvažnije, švicarske banke. Zbog njihove neutralnosti, ali i ekonomske razvijenosti i snage, njihovo platežno sredstvo je oduvijek smatrano jednim od sigurnih financijskih utočišta u slučaju krize, bilo da se radi o ratnim zbivanjima ili previranjima u ekonomiji. Tako je 2008. godine, kada se otvorila jedna od najbolnijih finacijskih kriza u poslijeratnom razdoblju, puno velikih investitora prebacilo kapital u franke. Kako tržištem vlada zakon ponude i potražnje, franak je neminovno počeo rasti. U drugoj polovici 2011. je dostigao najviši nivo koji se približavao odnosu 1:1 za euro.
To je za švicarsku ekonomiju postalo izuzetno depresivno jer su njihovi tradicionalni izvozni proizvodi, dobrim dijelom oni koje nazivamo luksuznima, postali preskupi za izvoz i njihova proizvodnja se neminovno počela smanjivati. U rujnu iste godine Švicarska nacionalna banka je odlučila da počne s intervencijama na deviznom tržištu kako bi vratila vrijednost franaka na otprilike 0,8 eura. Kako su to postigli? Jednostavnim štampanjem novca. Taj novac su plasirali na tržište kupujući eure i dolare. I tako je to išlo preko 3 godine, sve do proteklog siječnja. Njihova blagajna se napunila; prema nekim informacijama u njihovim sefovima se nalazi oko 500 milijadi eura. Takva količina je potencijalno veliki problem jer bi u slučaju pada euro, švicarske banke pretrpile ogromne gubitke. Tako je guverner nacionalne banke, zajedno sa svojim savjetnicima, odlučio da prestane intervenirati i prepusti franak slobodnom fluktuiranju.
Odluka je bila djelomično očekivana, ali je sve uhvatila na spavanju. Preko noći je švicarska valuta dobila 20% na vrijednosti. Burza im je strahovito pala, jer je novonastala situacija izuzetno poskupila izvoz i učinila da neke od najpoznatijih firmi iz te zemlje postane odjednom nekonkurentno na inozemnom tržištu. U tjedan dana indikator dionica je pao za 13%. Koliko je situacija potencijalno ozbiljna za njihovu ekonomiju govori i to da je zadnjih par godina preko 70% nacionalnog bruto proizvoda dolazilo od izvoza. Drugi važan čimbenik ekonomije jeste i turizam, koji za strane posjetioce postaje znatno skuplji. Budući dobar dio prihoda od prodaje u inozemstvu dolazi od plasiranja luksuznih proizvoda, na koje povećanje cijene ne utječe toliko drastično kao u slučaju robe široke potrošnje, vjerovatno Švicarska neće biti toliko pogođena, kako to neki analitičari predviđaju. Slično razmišljanje je moguće primjeniti i na činjenicu da je njihov turizam dobrim dijelom namjenjen svjetskoj eliti koja nema problema platiti, na primjer, ekskluzivni hotelski smještaj nešto više.
Švicarski franak spada u jednu od 6 najznačajnijih valuta na svijetu, zajedno s američkim dolarom, eurom, britanskom funtom, japanskim jenom i australijskim dolarom. Preko 95% kupoprodaja valuta na forex tržištu se odnosi na nabrojane devize. Iz tog razloga, ovako velika promijena vrijednosti franka će imati svoj refleks i na ekonomije drugih zemalja. Procjenjuje se da će najveću korist od revalvacije franka imati zemlje Europske Unije čiji proizvodi su pojeftinili i imati će bolji plasman u Švicarskoj. Situacija je izuzetno povoljna za Italiju koja ima jake ekonomske odnose sa svojim sjevernim susjedom, a uz to i veliki broj talijana, onih iz graničnih područja, radi u susjednoj zemlji. Njima je praktično od danas do sutra plaća porasla za jednu petinu: blago njima.
Problem imaju gotovo sve zemlje istočne europe, pa čak i one koje su u Europskoj zajednici, jer tradicionalno vezuju svoje bankarske operacije za švicarca. Kod nas je izuzetno izražena takva situacija. Po drugi puta u zadnjih 5 godina dobar dio stanovništva se našao u ozbiljnim poteškoćama. Naime puno njih je sklopilo ugovore o raznim vrstama kredita, pretežno onima vezanima za nekretnine, s valutnom klauzulom u francima. Banke se se odmah osigurale zaštitnim klauzulama i operacijama na deviznom tržištu protiv velikih promjena vrijednosti vezane valute, pa tako sav teret pada na građane. Na političkim institucijama hrvatske je da olakšaju ovaj problem i dio troškova prebace na banke koje su na ovaj način ostvarile enormne profite.
Paralelno s ovim zbivanjima, euro lagano ali kontinuirano gubi na vrijednosti. Niz intervencija centralne europske banke, kao i kriza bez kraja u kojoj se nalazi Grčka, čine da europska valuta gubi teren. Na veliko zadovoljstvo gotovo svih država koje čine uniju jer se nadaju da će uspijeti povećati izvoz i na taj način pokrenuti gospodarstvo te smanjiti nezaposlenost koja je dostigla kritičan nivo, pogotovo u zemljama latinskog područja.
Zašto je ubijen Kennedy
Atentat na američkog predsjednika John F. Kennedya (slovo F u sredini stoji za Fitzgerald, majčino prezime) je moja prva uspomena iz djetinjstva na nešto što nije bilo osobno moje ili vezano za obitelj ili prijatelje. Mutno se sjećam da su ljudi na neki način bili prestravljeni, kao da se dogodilo nešto njima samim, a ne predsjedniku neke daleke zemlje koja u to vrijeme nije bila smatrana jako prijateljskom. Iako je Kennedy bio dosta dobro viđen i od tadašnjeg partijskog vrha. Imam u memoriji i sliku jednog članka u Areni, tadašnjem jako popularnom trač magazinu (u odnosu na ove današnje, bio je to gotovo ozbiljan tjednik): u gornjem lijevom kutu stranice bila je srebrna medalja s poprsjem tad već bivšeg predsjednika. To se dogodilo 1963., prije 51 godinu, a ja sam tada već bio napunio 4 ljeta; rođen sam u kolovozu, a atentat se dogodio u studenom.
Njegovo ubojstvo se dugo povlačilo po medijima, pa se i danas domaća i svjetska štampa često vraća na to i dan danas nerazriješeno ubojstvo. Prošle godine je bila pedesetgodišnjica. Zašto je ubijen? Pročitao sam bezbrojne članke o tome, vidio dokumentarne televizijske emisije, igrane filmove. Svi su nastojali produbiti događanja iz tog doba i pronaći motiv zbog kojega je netko želio da ga smakne i odstrani s američke političke scene. Ali nigdje i nikada nisam doista našao neko ubjedljivo objašnjenje. Ovog ljeta se u Jutarnjem listu pojavio tekst o 10 najvećih neriješenih misterija našeg doba. Na 6. mjesto su uvrstili atentat u Dallasu. Donose tri pretpostavke koje su među najraširenijima: smetao je mafiji jer se mješao u njihove poslove, ili se ga htjeli maknuti kubanci s kojima nije bio u dobrim odnosima i treća hipoteza je da se u stvari radilo o državnom udaru. Ni za jednu od njih nije doneseno nikakvo objašnjenje, ali videći tip novina, nije bilo ni za očekivati. Uglavno te tri teze su opće raširene i u svijetu.
Gotovo je sigurno da pravi razlog nikada nećemo saznati, ali postoji jedan jak motiv koji se čini doista prihvatljiv, hipoteza koja zvučio dovoljno jako da bi bila uzeta u obzir kao vrlo mogući motiv atentata. Vezan je za novac i centralnu američku banku koja ga tiska i posjeduje, kako je to objašnjeno u prethodnom postu. Kennedy je dobro znao u čije džepove ide novo štampani novac i htio je ispraviti tu, nazovimo je, nepravdu. Htjeo je da novostvorena vrijednost ide u korist američke države, to jeste, indirektno, u korist američkih građana. Tako je 4. lipnja 1963. Kennedy potpisao izvršnu uredbu broj 11110 s kojom daje pravo državnoj riznici da tiska i izdaje novčanice sa srebrnom podlogom (umjesto zlatne koju je imao FED). Važno je primjetiti da ne ukida pravo koje ima Federal Reserve na tiskanje novca (to bi bilo jako komplicirano s političke točke gledišta) nego otvara paralelna vrata koja državu ovlašćuju da izdaje legalni novac. I obilno koristi to pravo. U tom periodu, na osnovu donesene uredbe, USA su tiskale preko 4 milijarde dolare, ne uzevši niti dolar pozajmice od FED-a.
Na slikama koje slijede možete vidjeti novčanicu od 5 dolara, izdati 1963. god. od strane američke države, na kojoj je istaknut natpis "United States Note". Ispod nje je novčanica od 2 dolara iz 1996. (možete provjeriti da isto vrijedi na onima prije i posije ove godine, isključujući Kennedyev period) gdje na vrhu piše "Federal Reserve Note".
Oduzeo je privatnim bankarima ogromne iznose novca. Da li vam se to čini dovoljno dobar razlog da ga eliminiraju? Samo zahvaljujući internetu ova informacija se pomalo širi u cijelom svijetu. Prije toga svi pokušaji iznošenja ovih podataka su bili strogo cenzurirani od američkih, ali i ostalih vlasti. Što se dogodilo nakon njegove pogibije? Nasljednik Kennedya, Lyndon Johnson, je odmah zaustavio tiskanje državnog novca i ponovo prenio tu funkciju na FED. Dodatna zanimljivost jeste da uredba nije odmah opozvana, nego je nastavila biti na snazi sve do 1987., ali nitko od predsjednika nije koristi opciju tiskanja državnog novca; u suprotnom su imali veliku mogućnost da završe karijeru kao i 35. američki predsjednik.
Svjetske financije – kako nas varaju
Prije nekoliko godina sam se počeo interesirati za Forex. U to vrijeme jedan moj kolega iz poduzeća u kome radim često mi je pričao o tom monetarnom tržištu i tvrdio da dobro zarađuje na njemu trgujući s valutama. Poslije, kada sam dobro produbio argument, shvatio sam da je to bio odličan period za trgovce jer je dolar bio mjesecim u neprestanom padu i gotovo da je nemoguće ne zaraditi novac u tako jasno izraženom trendu. Tako sam ja, ponukan njegovim pričama, počeo da pomalo ulazim u to područja. Ja sam po karakteru takav da moram sve znati o nečemu što mi je novo i do tada nepoznato. Nakon što sam otvorio demonstrativni račun i počeo obavljati prve kupoprodaje, krenuo sam intenzivno pretraživati Internet u potrazi za osnovnim informacijama o tome što utječe na porast ili pad cijene valuta, ali sam se često zadržavao i na informacijama čisto ekonomsko financijskog karaktera koje se nalaze u temelju uređenja našeg društva. Kada sam osjetio da je moja prtljaga znanja bila dovoljno bogata počeo sam za pravo trgovati, s realnim novcem, čime se i danas bavim (iz toga se može zaključiti da mi ne ide loše). Uz to sam otvorio i site forex s ciljem da podjeliti moje iskustvo s ostalim zainteresiranim osobama. Izradio sam i jednu malu aplikaciju koja se može besplatno skinuti i koja prati kretanje valuta u realnom vremenu. Site je aktivan i danas i mnogobrojni komplimenti i zahvale od strane korisnika za dragocijene podatke i freeware koje sam stavio na raspolaganje mi čine veliko zadovoljstvo.
U periodu dok sam intenzivno proučavao financijske zakone tržišta rodilo mi se jedno pitanje: "kada se odštampaju nove novčanice, čije su one, čije je vlasništvo ta novostvorena vrijednost?" I danas, kada mi je odgovor na ovo pitanje dobro poznat, često se zabavljam postavljajući ovo pitanje prijateljima i poznanicima. Ogromna većina njih odgovori: "državni!" Tako sam ovoga ljeta plutao u moru s dva prijatelja i izvukao van argument vlasništva novoodštampanih novčanica. Zanimljivo da je jedan od dva prijatelja bio dobro upoznat s tematikom. Onaj drugi, nakon što je saslušao ono što ću vam u nastavku ovdje iznijeti je prasnu u smijeh i rakao nam: "dečki, jeste li to čitali u Mikijevom zabavnik?" On je intiligentna i visoko obrazovana osoba, ali ono što je čuo mu je zvučalo nevjerojatno, nemoguće, kao i većini ljudi. Pa hajdemo onda na srž pitanja: "čiji je to novac?"
Za primjer ću ovdje uzeti monetarni sistem Sjedinjenih Američkih Država jer ima i dodatne, vrlo interesantne konotacije, ali vrijedi za sve visko razvijene zemlje. Centrala Američka banka ima skraćeni naziv FED koji stoji za Federal Reserve. Ona je zadužena za štampanje i distribuciju novca i ona je ta koja izvlači profit kod štampanja novčanica. I ona je privatna! Znači kada se odštampa milijardu dolara, oni, izuzevši trokove proizvodnje koji su vrlo niski, idu u privatne džepove bankara. Ne u korist građana Sjedinjenih Država. U stvari bankari zarade više od milijarde, jer oni posuđuju taj novac državi, koja im za to daje obveznice s kojima s obvezuje da će isti novac vratiti. A zna se da se kod vraćanja uvijek primjenjuju i interesi, pa tako bankari akumiliraju još dodanih 5, 10 ili više posto.
Izuzetno je teško utvrditi tko su dioničari FED-a, što već samo po sebi smrdi. Prosurfajte malo njihov site http://federalreserve.gov/ pa ćete primjetiti da praktično nema podataka o samoj organizaciji, vlasnicima, sjedištu banke. Na stranici http://www.federalreserve.gov/faqs/about_14986.htm se nudi odgovor na pitanje tko je vlasnik Fed-a. Ne daje se konkretan odgovor nego se tvrdi da "nije posjedovan od nikoga i nije privatna, profitna organizacija". Čudna tvrdnja, budući smo u kapitalizmu; tu ne postoji ničije vlasništvo. Pretražite malo po web-u pa ćete naći puno referenci koje pokazuju da se radi o privatnom vlasništvu. Jako je indikativan i podatak da je administrativno i operativno sjedište u Washington-u, ali je ono pravno u Puerto Rico-u - tamo se plaćaju manji porezi. Zamislite, centralna banka koja ne želi platiti porez u svojoj državi. Ovo prisvajanje novca se zove na engleski seigniorage (potiče od talijanskog signoraggio, ili možda francuskog seigneuriage). Izvorno značenje je "danak feudnom gospodaru", ali se danas pretežno koristi izraz "emisijska dobit". Detaljnije u jednom od slijedećih nastavaka.