Brexit

Prošle godine sam pročitao knjigu Crni labud. Radi se o eseju jednog amerikanca, podrijetlom iz Libanona. On s terminom Crni labud naziva neprevidljive, ili teško predvidljive događaje koji mijenjaju tok povijesti. Za primjer, 11. rujan jeste jedan od tih događaja. Profesija pisca je vezana za financije i investicije pa je dobar dio njegove knjige vezan uz tu tematiku. Pokazuje na primjerima koliko je gospodarstvena znanost slabo razvijena i kako ekonomske teorije koje imamo na raspolaganju ne uspijevaju niti približno previdjeti ono što će se dogoditi na gospodarskom i financijskom nivou društva u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Neki od najslavnijih ekonomista, među njima su i neki Nobelovci, su u prošlosti dali potpuno pogrešna predviđanja. Ono što mi je ostalo u pamćenju iz te knjige jeste njegovo razmišljanje o tome kako iskoristiti Crnog labuda na financijskom tržištu.

Zadnjih par tjedan jedan od glavnih političkih argumenata je bio engleski referendum o izlasku iz Europske Unije. Pratio sam to onaku usput. Veći dio onih koji su davali izjave o potencijalnom izlasku su to ocjenjivali kao neku vrstu katastrofe. Prema anketama koje su provodili razni instituti, izlazak je bio u prednosti. Zatim je ubijena jedna predstavnica iz Engleskog Parlamenta, i rezultat referenduma, prema provedenim anketama, se preokrenuo u korist ostanka u Europi. Na dan referenduma, 23. lipnja, negdje poslije 11 uvečer sam upalio televiziju da vidim kako je prošlo glasovanje. Kako su birališta bila tek zatvorena, još nije bilo konkretnih rezultata, nego se sve baziralo na anketama. Tri razne kuće koje su provodile ankete su davale u prednosti ostanak u Uniji sa 52% do 54%. Pobornici ostanka Velike Britanije su već naveliko slavili pobjedu. Moja prva misao je bila da je zemlja praktično podjeljena na pola i da u biti stanovništvo ima podjeljenu ideju o tome što je bolje. Jedan komentator BBC-ja je pozvao na oprez i rekao da bi trebalo sačekati konačne rezultate, one realne, jer je razmak između dva glasa jako mali, oko 4%. Pozvao se je i na prethodna dva slična iskustva u Velikoj Britaniji gdje su se predviđanja zasnovana na anketama na kraju pokazala dijametralno pogrešna.

Ja već godinama imam dva otvorena Forex računa online. U početku sam bio prilično aktivan i uspjeh je bio jako promjenjiv. Zatim sam naučio, malo i na vlastitoj koži, da je forsiranje trgovanja (ono pod svaku cijenu) najbolji način da se izgube novci. Prešao sam na taktiku slijeđenja jasno izraženog trenda i od tada je iznos na mome računu stalno rastao; sporo i po malo (nikada nisam investirao velike sume), ali sigurno. Problem s ovom taktikom jeste da se mora biti strpljiv i čekati prilika.

Tako su mi se povezale razne stvari u glavi i moj konačni zaključak je bio ovaj: ako pobjedi ostanak, gotovo se ništa neće dogoditi na finacijskom tržištu. Tu sam mislio na funtu koja je već prethodnih dana išla gore dole i sve u svemu se stabilizirala. Ali ako se dogodi da su predviđanja, koje sam u tom trenutku promatrao na televiziji, pogrešna i pobjedi izlazak, funta će gotovo sigurno značajno izgubiti na vrijednosti. Prema tom konačna ideja je bila da se proda funta. Ako pobjedi ostanak eventualno će se malo ojačati, to jeste poskupiti, i ja ću imati lagani gubitak. Ako prasne, mogao bih zaraditi dobre pare.

Upalio sam moje prijenosno računalo i logirao se na jedan od mojih računa. Pola sata prije ponoći sam prodao određenu količinu funti s polugom 1:100. Budući je par izražen kao odnos EUR/GBP, praktično sam kupio euro za funte po cijeni od 0,761 funti za jedan euro. Računalo je bilo na stolu u dnevnom boravku, pa sam tako mogao nastaviti pratiti razvoj događaja na televiziji i na Forexu. Na televiziji su objavili prve realne rezultate iz Gibraltara gdje je gotovo 96% stanovništva glasalo za ostanak u Uniji. Možda sam pogriješio, ali Gibraltaraca je tako malo da su njihovi glasovi gotovo nebitni, tješio sam se. Ostao sam budan do jedan iza ponoći i gotovo se ništa nije promjenilo. Ankete su i dalje davale 52% za IN. Vrijednost para EUR/GBP je lagano varirala, bez značajnih promjena. Zadnja koju sam vidio je bila 0,7605, praktično ista po kojoj sam ja otvorio poziciju.

Ujutro sam se probudio oko 8 sati. Odmah na računalo. EUR/GBP je na 0,807! Pretraga na mreži: pobjedio je izlazak s 52%. Znači da je ovaj puta moj instinkt bio pravi. Ogromno zadovoljstvo. Kavica i cigareta ispred ekrana računala gledajući cijenu mog para. Drugo oko prema televiziji slušajući komentare engleza i onih koji to nisu. Sada je tu uobičajeni problem: kada zatvoriti poziciju? Uzeti odmah zaradu ili pričekati još malo u nadi da će se zarada još više povećati. U 12:30 sam odlučio da zatvorim poziciju i reliziram profit. Ovaj puta sam prodao euro po cijeni od 0,807 funti za jedan euro, to jeste dobio sam za svaki euro 0,807-0,761 = 0,046 funti više u odnosu kada sam kupio euro protiv funte (spread je već uključen u cijenu). Pomnoženo s polugom 1:100, to ide na 4,6 funte, odnosno 4,6 / 0,807 = 5,7 eura, zarade za svaki investirani euro. U samo 13 sati 570% zarade. Ovo se može postići samo na Forexu. Da sam pričekao do danas, ponedjeljak, moglo se je profitirati još malo više, ali i ovako sam super zadovoljan. Zbog zarađenog novca, ali možda još više zato što je moje predviđanje bilo točno. Svakom se dopada kada ispadne pametan.

Daj da kažem i dvije o samom Brexit-u. Katastrofa, za Britaniju i za Europu. Dan iza burze su popadale kao kruške. To je bilo pretežno viđenje većine komentatora i političara. Jedini koji su svirali u drugi instrument su Englezi koji su glasovali za izlazak. Oni su pjevali pobjedničku pjesmu. Sve mi je to bilo na neki način smješno. U biti se realno nije ništa dogodilo, a ne vjerujem da će se ono što slijedi moći definirati kao katastrofa. Jedini konkretni podatak jeste da su najviše pogođene financijske institucije i banke. To je praktično dokaz onoga protiv čega se mnogi bune, da je Europska Unija napravljena za bankare, a ne za stanovnike Europe. Živio Brexit!