Prije nekoliko godina sam se počeo interesirati za Forex. U to vrijeme jedan moj kolega iz poduzeća u kome radim često mi je pričao o tom monetarnom tržištu i tvrdio da dobro zarađuje na njemu trgujući s valutama. Poslije, kada sam dobro produbio argument, shvatio sam da je to bio odličan period za trgovce jer je dolar bio mjesecim u neprestanom padu i gotovo da je nemoguće ne zaraditi novac u tako jasno izraženom trendu. Tako sam ja, ponukan njegovim pričama, počeo da pomalo ulazim u to područja. Ja sam po karakteru takav da moram sve znati o nečemu što mi je novo i do tada nepoznato. Nakon što sam otvorio demonstrativni račun i počeo obavljati prve kupoprodaje, krenuo sam intenzivno pretraživati Internet u potrazi za osnovnim informacijama o tome što utječe na porast ili pad cijene valuta, ali sam se često zadržavao i na informacijama čisto ekonomsko financijskog karaktera koje se nalaze u temelju uređenja našeg društva. Kada sam osjetio da je moja prtljaga znanja bila dovoljno bogata počeo sam za pravo trgovati, s realnim novcem, čime se i danas bavim (iz toga se može zaključiti da mi ne ide loše). Uz to sam otvorio i site forex s ciljem da podjeliti moje iskustvo s ostalim zainteresiranim osobama. Izradio sam i jednu malu aplikaciju koja se može besplatno skinuti i koja prati kretanje valuta u realnom vremenu. Site je aktivan i danas i mnogobrojni komplimenti i zahvale od strane korisnika za dragocijene podatke i freeware koje sam stavio na raspolaganje mi čine veliko zadovoljstvo.

U periodu dok sam intenzivno proučavao financijske zakone tržišta rodilo mi se jedno pitanje: "kada se odštampaju nove novčanice, čije su one, čije je vlasništvo ta novostvorena vrijednost?" I danas, kada mi je odgovor na ovo pitanje dobro poznat, često se zabavljam postavljajući ovo pitanje prijateljima i poznanicima. Ogromna većina njih odgovori: "državni!" Tako sam ovoga ljeta plutao u moru s dva prijatelja i izvukao van argument vlasništva novoodštampanih novčanica. Zanimljivo da je jedan od dva prijatelja bio dobro upoznat s tematikom. Onaj drugi, nakon što je saslušao ono što ću vam u nastavku ovdje iznijeti je prasnu u smijeh i rakao nam: "dečki, jeste li to čitali u Mikijevom zabavnik?" On je intiligentna i visoko obrazovana osoba, ali ono što je čuo mu je zvučalo nevjerojatno, nemoguće, kao i većini ljudi. Pa hajdemo onda na srž pitanja: "čiji je to novac?"

Za primjer ću ovdje uzeti monetarni sistem Sjedinjenih Američkih Država jer ima i dodatne, vrlo interesantne konotacije, ali vrijedi za sve visko razvijene zemlje. Centrala Američka banka ima skraćeni naziv FED koji stoji za Federal Reserve. Ona je zadužena za štampanje i distribuciju novca i ona je ta koja izvlači profit kod štampanja novčanica. I ona je privatna! Znači kada se odštampa milijardu dolara, oni, izuzevši trokove proizvodnje koji su vrlo niski, idu u privatne džepove bankara. Ne u korist građana Sjedinjenih Država. U stvari bankari zarade više od milijarde, jer oni posuđuju taj novac državi, koja im za to daje obveznice s kojima s obvezuje da će isti novac vratiti. A zna se da se kod vraćanja uvijek primjenjuju i interesi, pa tako bankari akumiliraju još dodanih 5, 10 ili više posto.

Izuzetno je teško utvrditi tko su dioničari FED-a, što već samo po sebi smrdi. Prosurfajte malo njihov site http://federalreserve.gov/ pa ćete primjetiti da praktično nema podataka o samoj organizaciji, vlasnicima, sjedištu banke. Na stranici http://www.federalreserve.gov/faqs/about_14986.htm se nudi odgovor na pitanje tko je vlasnik Fed-a. Ne daje se konkretan odgovor nego se tvrdi da "nije posjedovan od nikoga i nije privatna, profitna organizacija". Čudna tvrdnja, budući smo u kapitalizmu; tu ne postoji ničije vlasništvo. Pretražite malo po web-u pa ćete naći puno referenci koje pokazuju da se radi o privatnom vlasništvu. Jako je indikativan i podatak da je administrativno i operativno sjedište u Washington-u, ali je ono pravno u Puerto Rico-u - tamo se plaćaju manji porezi. Zamislite, centralna banka koja ne želi platiti porez u svojoj državi. Ovo prisvajanje novca se zove na engleski seigniorage (potiče od talijanskog signoraggio, ili možda francuskog seigneuriage). Izvorno značenje je "danak feudnom gospodaru", ali se danas pretežno koristi izraz "emisijska dobit". Detaljnije u jednom od slijedećih nastavaka.