Financije

24/05/17

Negativni period

Dok čekam govor guvernera europske centralne banke odlučio sam da ažuriram blog. Upravo je počelo njegovo izlaganje i pratim kretanje eura u živo. Malo je pao, ali svega desetak bodova. Meni treba malo jači pomak prema dole da bih zatvorio jednu otvorenu poziciju, kratku (prodaja), koju sam otvorio na 1,1190. Sada smo na 1,1195 i ne čini mi se da će se puno mrdnuti. Skinuo sam njegov pisani govor i u njemu nema ništa posebno novoga, pa nije bilo ni za očekivati da izazove neku ozbiljniju oluju. Kada neko od ovih velikih drži govor, nikada se ne zna što će se dogoditi i koliko će utjecati na tržište valuta. Zmaj (tako je u prijevodu njegovo prezime) je završio svoju predstavu. Rezultat: tresla se planina rodio se zec (ili je bilo nešto ovako slično).

Pogledao sam moj prethodni tekst i vidio da sam u to vrijeme, otprilike prije pola godine, ima na raspolaganju preko 400 dolara. Bilo je to krajem studenog prethodnog ljeta gospodnjega. Nakon toga je išlo jako dobro sve do iza Nove godine. Obavio sam tri operacije prodaje, kada je cijena već bila niska i to će se pokazati kao fatalna stvar u neposrednoj budućnosti. Prvi gubitci su počeli stizati u travnju. U toku mjeseca 4 negativna zatvaranja i tu se je iscrpila cijelokupna zarada koju sam do tada bio akumulirao. U svibnju još gore; 8 crvenih stavki. Tu se je istopio i dobar dio glavnice. Trenutno sam na nekih 20% od onoga što sam na početku investirao. Cilj mi je do kraja mjeseca biti na iznosu od 100 dolara.

Period je bio negativan dobrim dijelom zbog postavljanja ciljeva, a ja opet o istom. To je pogrešno! Ne postavljajte si ciljeve u forexu! Ja sam si zadao da zarađujem preko 10%, po mogućnosti 20% na mjesec. Onda se dogodi trenutak da ne shvaćaš u kojem će smjeru krenuti grafikon; gore ili dole. Budući imaš cilj, prisiljen si obaviti neku operaciju i počinješ forsirati, riskirati. Otvaraš sumnjive pozicije za koje nisi potpuno uvjeren da će dobro završiti. Uz to forsiraš i visoku polugu, da bi više privrijedio. Onda stvari krenu loše, puno dalje nego što si to mogao očekivati. Počneš braniti pozicije podižući bez mjere limit za zaustavljanje gubitka. Na kraju kada taj isti neumitno dođe jer više nemaš sredstava za obranu, a s druge strane shvatiš i da to nema smisla, ispadne da izgubiš 150, 200% od početne investicije.

Sve to mi se dogodilo i navelo me je da za trenutak stanem i razmislim. Do izražaja je došla pohlepa. Na samom startu sam si obećao da će ovo biti zabava i da je na prvom mjestu sigurnost, odnosno ograničiti gubitke, a tek na drugom mjestu profit. Zaboravio sam pravila koja sam si sam postavio i to mi se je vratilo na negativan način. Ponukan željom za većim profitom po pravilu sam koristio polugu od 25 puta. Investirana suma na taj način garantira marginu od 4%, što mi se je činilo dovoljno. Očito je da mi je nedostajalo i iskustvo. Samo ove godine neki valutni parovi su oscilirali i preko 10 postotaka. Da bi se obranila pozicija s navedenom polugom treba dodati 150% kapitala, a to je doista neprihvatljivo i krajnje neproduktivno. Ponekad sam se igrao i s polugom od 50 puta. Izračunajte sami koliko treba dodati da bi se obranila kompromitirana pozicija u tom slučaju.

Kada sam dobro razmislio o proteklom razdoblju, zaključak je bio da sam se ja kockao a ne investirao. Ako želiš dostići mjesečni profit od 20% neophodno je da riskiraš. Na banci mi već duže vremena ne daju nikakvu kamatu. Da mi neko ponudi da investiram s 5% na godinu dana u potpunoj sigurnosti, vjerojatno bih objeručke prihvatio. Ali kada trguješ valutama dogodi se da imaš sreće i čini ti se da ne možeš pogriješiti, da si mali financijski bog. Sve dok se kolo sreće ne okrene i kada događaji krenu protiv tebe. Možda je i dobro da sam se ovako opekao na samom početku moje forex karijere. Nadam se da će mi služiti kao pouka, da ću naučiti nešto iz osobnih grešaka.

Stvorio sam novi plan. Prvo bih do kraja mjeseca trebao dostići 100 dolara kapitala. Imam još jednu poziciju otvorenu koja je lagano kompromitirana, ali uz malo sreće bi se mogla zatvoriti u pozitivi. Uz to mi treba još par operacija sa zaradom od samo par posto. Bio bih super zadovoljan da dočekam slijedeći mjesec s čisti kapitalom, bez otvorenih pozicija: to bi mi omogućilo potpuno novi start. Kako je najmanji iznos za trgovanje jedna četvrtina sume koju sam spomenuo, tome se moram prilagoditi. Plan je da se koristi poluga od 10 puta, iako sam odlučio biti elastičan po tom pitanju. Naime, dva valutna para s kojima uobičajeno trgujem su vrlo visoko, pa ima određeno opravdanje koristiti i onaj veći množitelj.

Posté par financije à 16:59 - Commentaires [0] - Permalien [#]


23/11/16

Novi crni labud

Nakon uzbudljivog iskustva i fantastične zarade koju sam ostvario s izlaskom Engleske iz Europske Unije, željno sam očekivao novu priliku koju bih mogao iskoristiti. Prije nego prijeđem na novu temu, dozvolite mi da ostanem trenutak u Velikoj Britaniji. Jesmo li doista sigurno da će oni izaći iz zajednice? Sjećam se da je odmah nakon događaja bilo puno zahtijeva da se proces ubrza i da je njihova vlada govorila da će se otvoriti procedura oko napuštanja u listopadu. Sada smo u studenome i koliko sam ja informiran nisu dali službenu obavijest o izlasku. Ne samo to, nego ni njihova skupština nije potvrdila ishod referenduma. Vlada je htjela da se to preskoči, ali je ustavni sud odlučio da tako važan čin mora biti potvrđen od strane parlamenta. Čini se jako logično. Tko zna kako će cijeli proces ići i da li će doista na kraju dovesti do razvoda?

Vratimo se meni. Nije trebalo puno čekati za novu prigodu. Ovaj mjesec su u Sjedinjenim Državama održani predsjednički izbori. Predviđanja su bila na strani ženskog kandidata. Puno njih je izražavalo strah u vezi s mogučnošću da republikanski kandidat, onaj s bijelom metlom na glavi, pobjedi. Malo njih je bilo spremno da se okladi u njegov trijumf. Meni je on osobno bio puno simpatičniji. Glavni razlog je bio dio njegovog programa koji predviđa stabilizaciju odnosa s Rusijom. Rusi su prije par godina priključili Krim i od tada još uvijek pomažu separatistički pokret koji želi da odvoji istočni dio Ukrajine od matične zemlje i da je priključi majci Rusiji. Na ta zbivanja zapadni svijet je reagirao trgovačkim embargom. Zatim je došla na red i Sirija, gdje su se dvije snage ponovo sukobile. Vijest od prošlog mjeseca jeste da NATO predviđa dovođenje snaga u Letoniju, na granicu prema Rusiji.

Ružne i zabrinjavajuće vijesti. Poznavajući ulogu koju su si Amerikanci dodijelili da izigravaju svjetske policajce i videći rezultate te politike u prošlosti, čovjeka podilazi jeza. A ženski kandidat je jedan od autora međunarodnih intervencija u zadnjih par godina i njene izjave nisu smirile nikoga tko drži do svjetskog mira. Danas, kada je odluka o budućem vođi najjače svjetske države donijeta, imamo za sada ipak samo indirektnu potvrdu da on misli doista pristupiti pregovorima i krenuti putem popuštanja zategnutosti. To je točka njegovog programa koju sam poznavao. Da sam malo bolje proučio i druge, umjesto da sam bio koncentriran na uvrede koje su praštale na sve strane, možda bih bio izbjegao zasljepljenje, kojeg sam na kraju bio žrtva. Nakon izbora se pokazalo da želi liberalizirati tržište i skinuti neka pravila koja su nametnuta bankama da se ne bi ponovile špekulacije koje su dovele do krize 2008. godine. To su sve elementi koji se dopadaju investitorima.

Kod nas je već bilo rano jutro kada su se kod njih izbori približavali kraju i kada su počela stizati prva predviđanja. Nije se još shvaćalo tko će pobjediti. Pristupio sam mom Forex računu i prodao dolare. Ako Trump pobijedi, dolar će ići dolje, prema tome ja zarađujem. Još jedna crna ptica u moju korist. To mi se činilo logičnim s obzirom da bi njegovo ustoličenje dovelo do nestabilnosti, a gospodarsko i novčano tržište ne vole takvo stanje. Tako su bar tvrdili znanstvenici koji se bave analizama. Da ponovim, i ja sam u to vjerovao. Na svu sreću, izgleda da se u meni, nakon nagomilanih godina iskustva u trgovanju valutama, rodio neki instinkt koji me upozorava na opasnost. Zato sam otvorio vrlo opreznu poziciju: uložio sam samo 100 dolara s polugom jedan prema deset. Razmišljao sam: "U prethodnom napadu na svjetske financije si zgrnuo lovu. Ne budi pohlepan; nema nikave garancije da ćeš dva puta za redom imati tako ludu sreću." Pretpostavljao sam uz to da ovaj događaj ne može prouzročiti tako jaki potres kao Brexit pa i mogućnost ostvarenja velikog profita nije jako vjerojatna. Zato sam pristupio vrlo suzdržano.

forex-statistika

U prvom trenutku, odmah nakon što je situacija postala jasna, američka valuta je pala za nekih 2% i nakon kratkog vremena je počela rasti. Kada sam ja provjerio moj račun, negdje oko 3 popodne, već sam bio u laganom gubitku. Na žalost postavio sam opciju uzmi profit previše van intervala (pohlepa) i pozicija nije automatski zatvorena u dobitku. U trenutku dok ovo pišem, s jednim okom pratim razvoj događaja i vidim da sam u gubitku gotovo 50% od uloženog kapitala. Dvanaesti dan za redom dolar raste. Netko će se pitati zašto nisam zatvorio položaj puno prije, s malim gubitkom? Kako se radi o malom iznosu, odlučio sam eksperimentirati jednu taktiku za oporavak ovako kompromitirane operacije. Za sada dobro funkcionira i nadam se da ću vam je slijedeći puta moći iznijeti.

 

Posté par financije à 16:33 - Commentaires [0] - Permalien [#]

27/06/16

Brexit

eur-gbp

Prošle godine sam pročitao knjigu Crni labud. Radi se o eseju jednog amerikanca, podrijetlom iz Libanona. On s terminom Crni labud naziva neprevidljive, ili teško predvidljive događaje koji mijenjaju tok povijesti. Za primjer, 11. rujan jeste jedan od tih događaja. Profesija pisca je vezana za financije i investicije pa je dobar dio njegove knjige vezan uz tu tematiku. Pokazuje na primjerima koliko je gospodarstvena znanost slabo razvijena i kako ekonomske teorije koje imamo na raspolaganju ne uspijevaju niti približno previdjeti ono što će se dogoditi na gospodarskom i financijskom nivou društva u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Neki od najslavnijih ekonomista, među njima su i neki Nobelovci, su u prošlosti dali potpuno pogrešna predviđanja. Ono što mi je ostalo u pamćenju iz te knjige jeste njegovo razmišljanje o tome kako iskoristiti Crnog labuda na financijskom tržištu.

Zadnjih par tjedan jedan od glavnih političkih argumenata je bio engleski referendum o izlasku iz Europske Unije. Pratio sam to onaku usput. Veći dio onih koji su davali izjave o potencijalnom izlasku su to ocjenjivali kao neku vrstu katastrofe. Prema anketama koje su provodili razni instituti, izlazak je bio u prednosti. Zatim je ubijena jedna predstavnica iz Engleskog Parlamenta, i rezultat referenduma, prema provedenim anketama, se preokrenuo u korist ostanka u Europi. Na dan referenduma, 23. lipnja, negdje poslije 11 uvečer sam upalio televiziju da vidim kako je prošlo glasovanje. Kako su birališta bila tek zatvorena, još nije bilo konkretnih rezultata, nego se sve baziralo na anketama. Tri razne kuće koje su provodile ankete su davale u prednosti ostanak u Uniji sa 52% do 54%. Pobornici ostanka Velike Britanije su već naveliko slavili pobjedu. Moja prva misao je bila da je zemlja praktično podjeljena na pola i da u biti stanovništvo ima podjeljenu ideju o tome što je bolje. Jedan komentator BBC-ja je pozvao na oprez i rekao da bi trebalo sačekati konačne rezultate, one realne, jer je razmak između dva glasa jako mali, oko 4%. Pozvao se je i na prethodna dva slična iskustva u Velikoj Britaniji gdje su se predviđanja zasnovana na anketama na kraju pokazala dijametralno pogrešna.

Ja već godinama imam dva otvorena Forex računa online. U početku sam bio prilično aktivan i uspjeh je bio jako promjenjiv. Zatim sam naučio, malo i na vlastitoj koži, da je forsiranje trgovanja (ono pod svaku cijenu) najbolji način da se izgube novci. Prešao sam na taktiku slijeđenja jasno izraženog trenda i od tada je iznos na mome računu stalno rastao; sporo i po malo (nikada nisam investirao velike sume), ali sigurno. Problem s ovom taktikom jeste da se mora biti strpljiv i čekati prilika.

Tako su mi se povezale razne stvari u glavi i moj konačni zaključak je bio ovaj: ako pobjedi ostanak, gotovo se ništa neće dogoditi na finacijskom tržištu. Tu sam mislio na funtu koja je već prethodnih dana išla gore dole i sve u svemu se stabilizirala. Ali ako se dogodi da su predviđanja, koje sam u tom trenutku promatrao na televiziji, pogrešna i pobjedi izlazak, funta će gotovo sigurno značajno izgubiti na vrijednosti. Prema tom konačna ideja je bila da se proda funta. Ako pobjedi ostanak eventualno će se malo ojačati, to jeste poskupiti, i ja ću imati lagani gubitak. Ako prasne, mogao bih zaraditi dobre pare.

Upalio sam moje prijenosno računalo i logirao se na jedan od mojih računa. Pola sata prije ponoći sam prodao određenu količinu funti s polugom 1:100. Budući je par izražen kao odnos EUR/GBP, praktično sam kupio euro za funte po cijeni od 0,761 funti za jedan euro. Računalo je bilo na stolu u dnevnom boravku, pa sam tako mogao nastaviti pratiti razvoj događaja na televiziji i na Forexu. Na televiziji su objavili prve realne rezultate iz Gibraltara gdje je gotovo 96% stanovništva glasalo za ostanak u Uniji. Možda sam pogriješio, ali Gibraltaraca je tako malo da su njihovi glasovi gotovo nebitni, tješio sam se. Ostao sam budan do jedan iza ponoći i gotovo se ništa nije promjenilo. Ankete su i dalje davale 52% za IN. Vrijednost para EUR/GBP je lagano varirala, bez značajnih promjena. Zadnja koju sam vidio je bila 0,7605, praktično ista po kojoj sam ja otvorio poziciju.

Ujutro sam se probudio oko 8 sati. Odmah na računalo. EUR/GBP je na 0,807! Pretraga na mreži: pobjedio je izlazak s 52%. Znači da je ovaj puta moj instinkt bio pravi. Ogromno zadovoljstvo. Kavica i cigareta ispred ekrana računala gledajući cijenu mog para. Drugo oko prema televiziji slušajući komentare engleza i onih koji to nisu. Sada je tu uobičajeni problem: kada zatvoriti poziciju? Uzeti odmah zaradu ili pričekati još malo u nadi da će se zarada još više povećati. U 12:30 sam odlučio da zatvorim poziciju i reliziram profit. Ovaj puta sam prodao euro po cijeni od 0,807 funti za jedan euro, to jeste dobio sam za svaki euro 0,807-0,761 = 0,046 funti više u odnosu kada sam kupio euro protiv funte (spread je već uključen u cijenu). Pomnoženo s polugom 1:100, to ide na 4,6 funte, odnosno 4,6 / 0,807 = 5,7 eura, zarade za svaki investirani euro. U samo 13 sati 570% zarade. Ovo se može postići samo na Forexu. Da sam pričekao do danas, ponedjeljak, moglo se je profitirati još malo više, ali i ovako sam super zadovoljan. Zbog zarađenog novca, ali možda još više zato što je moje predviđanje bilo točno. Svakom se dopada kada ispadne pametan.

Daj da kažem i dvije o samom Brexit-u. Katastrofa, za Britaniju i za Europu. Dan iza burze su popadale kao kruške. To je bilo pretežno viđenje većine komentatora i političara. Jedini koji su svirali u drugi instrument su Englezi koji su glasovali za izlazak. Oni su pjevali pobjedničku pjesmu. Sve mi je to bilo na neki način smješno. U biti se realno nije ništa dogodilo, a ne vjerujem da će se ono što slijedi moći definirati kao katastrofa. Jedini konkretni podatak jeste da su najviše pogođene financijske institucije i banke. To je praktično dokaz onoga protiv čega se mnogi bune, da je Europska Unija napravljena za bankare, a ne za stanovnike Europe. Živio Brexit!

Posté par financije à 12:41 - Commentaires [0] - Permalien [#]
Tags : ,

15/01/16

Kina

Zadnjih par mjeseci sve novine, a pogotovo one usmjerene prema financijskim temama, pune su članaka i vijesti o Kini, njenoj ekonomiji i burzama. A vijesti nisu uvijek one najbolje. Jedna od onih značajnih u toku prošle 2015. godine je bila da je Kina postala najveća ekonomska sila na svijetu; njihov bruto nacionalni proizvod je premašio onaj od Sjedinjenih Država, koje su do tada imale neprikosnoveni svjetski primat. Ne zaboraviomo da u Kini živi gotovo četvrtina stanovništva cijele planete i da njihova ekonomija zadnjih desetljeća neprestano raste puno bržim ritmo od onih zapadnih. Tajna je u tome da su krenuli s jako niskog nivoa osobnog i društvenog standarda. Nedostajalo je hrane, odjeće, osnovnih potrepština i to je sve trebalo nadoknaditi. Iako su danas glavna gospodarska sila svijeta njihov standard još nije dosegao niti standard najnerazvijenijih europskih zemalja.

Ogroman dio njihovog rasta se bazirao na proizvodnji za izvoz. Niska cijena radne snage, ne pretjerano poštivanje okolice i sigurnosti radnika u tvornicama, omogućavali su da budu izuzetno konkuretni na svjetskom tržištu. Kada je svijet ušao u krizu zbog poznatih događaja iz 2008. godine, Kina je to jako osjetila na smanjenju izvoza što je automatski izazvalo pad rasta koji se do tada izražavao dvoznamenkastim brojevima i preko noći je pao ispod 10%. Za zapadne pojmove se radi o astronomskom rastu, ali za najnaseljeniju zemlju na svijetu ni to nije dovoljno da se u kratkom vremenu podmire potrebe stanovništva. Kineska vlada je pokušala da poveća unutrašnju potražnju. Jedan od efikasnih i isprobanih načina je ulaganje u gradnju stanova. Taj pokušaj se pokazao kao prilično neuspješan jer stanovništvo još uvijek nije dostiglo dovoljan nivo ekonomske samostalnosti.

Jedan od problema kineskog društva jeste što se radi o nekoj mješavini socijalizma i kapitalizma. Dok je s političke strane model onaj koji je i nama dobro poznat iz ne tako davne prošlosti, ekomoski model je baziran na privatnom vlasništvu, ali s jakom primjesom socijalno – asistencijalnih elemenata. Prije par godina sam proveo par dana u Pekingu i ono što me se najviše dojmilo su "kontrolori", ne znam kako bi ih drukčije nazvao, pokretnih stepenica. Gdje god postoje stepenice na javnim mjestima (podzemna željeznica, podvožnjaci i slično), na dnu stepenica ćete vidjeti jednu stolicu na kojoj sjedi čovjek koji nadgleda stepenice i u slučaju kvara, ili ne znam čega drugoga, vjerojatno treba o tome nekoga obavijestiti. Najčešće te osobe spavaju na stolici, ali kada vidite njihovu uniformu jasno vam je da se radi o državnoj službi. Na taj način daju "radno mjesto" (doslovno tako) nezaposlenima i održavaju punu zaposlenost i socijalni mir.

To je u oštroj suprotnosti s kapitalističkim načinom razmišljanja i vođenja gospodarstva, koje s druge strane primjenjuju. Taj drugi element je popraćen određenim pokušajima liberalizacije ne samo gospodarskog, nego i financijskog tržišta. Tako su, da bi namaknuli sredstva za dodatna ulaganja, preko noći promjenili zakon i dozvolili i malim investitorima, to jeste običnim ljudima, da kupuju i prodaju dionica na burzi. To je ono što je dovelo do trenutne krize koja potresa ne samo kineske, nego sve svjetske burze, kako one robne, tako i financijske. Ulaskom malih investitora, cijene dionica su počele jako rasti zbog velike potražnje; svi su htjeli svoj dio kolača i bogatstva bez rada. I tok događaja je tako tekao 2-3 godine, a mjehur se sve više napuhivao. Na kraju, kao i svaki mjehur koji se poštuje, je stigao do svoje granice i počeo se ispuhivati. U samo par mjeseci vrijednosti dionica su pale za više od 30%, a trend se ne zaustavlja. Neki financijski analitičari drže da cijene trebaju pasti još toliko da bi ocrtavale realno stanje kineskog gospodarstva.

U međuvremenu vlasti pokušavaju razne recepte da bi stabilizirale situaciju, uključujući i devalvaciju državne valute. Uspjeh njihovih mjera je promjenjiv, a često se donešene uredbe čine prilično kaotične, kao naprimjer dvije devalvacije u toku jednog dana. Isto tako su bili otvorili forex tržište valuta online, za sve one koje imaju pristup internetu, ali nakon samo dva mjeseca su ga ponovo zatvorili i eksplicitno zabranili. Kao da su komandanti izgubili kompas i upravljaju brodom na pogled, onako instinktivno. Ako se tako veliki brod nasuče, to će sigurno imati velike posljedice i na male brodove koji se nalaze u njegovoj pratnji.

 

Posté par financije à 16:11 - Commentaires [0] - Permalien [#]
Tags : , ,

03/04/15

Banke, satovi i sir

Odmah sam se izdao. Opet će tema biti zemlja koja se nalazi na sjeveru u odnosu na Italiju i na jugu prema Njemačkoj, a da netko ne bi pomislio na Austriju, treba još reći da se na zapadu graniči s Francuskom. Sada je jednoznačno određena, pa mogu otkriti tajnu da ćemo opet pričati o Švicarskoj. Po čemu je možda Švicarska najpoznatija? Rekao bih po bankama. Svojedobno je njihova neutralnost bila najprivlačniji element za klijente, jer je novac tamo bio na sigurnom i za vrijeme rata. Ono što je u bliskoj prošlosti bio presudni čimbenik jeste bankarska tajna. Recimo nešto o ovoj temi, jer malo njih točno zna kako stoje stvari. U stvari ne postoji puna tajnost računa. Ako sud zatraži podatke o računu neke osobe, banka ih mora dati. Pa u čemu je onda trik? Po švicarskom zakonu, sud može tražiti podatke samo ako se radi o krivičnom djelu, ali po tom istom zakonu utaja poreza ne spada u tu kategoriju, nego je smatrana kao administrativni prekršaj.

I tako su se svi porezni neplatiše našli s računom u Švici. Ne baš svi, jer su neki odabrali Kajmanske otoke, drugi imaju račun u Hong Kongu ili u Dubaiju. Popis zemalja smatranih fiskalnim rajem je jako dugačak. Radi se o odličnom biznisu. Sjećam se da je prije desetak godina jedan Škot kupio jednu napuštenu platformu u Sjeverno moru, van granica bilo koje zemlje. Zatim je registrirao tu platformu kao državu (nemojte me pitati kako se to radi) i na njoj otvorio off-shore banku. Jedan posto poreza. U kratkom roku je postao milijuner, ali su ga uspjeli onemogućiti jer je, koliko se sjećam, zaboravio na neki zakon koji su primjenili protiv njega.

Gotovo sve države na ovoj planeti u zadnje vrijeme prolaze teška vremena. Troškovi su im ogromni i prihodi koje imaju, pretežno od poreza, nisu dovoljni da ih pokriju. Tako državni deficit iz dana u dan sve više raste. Objavile su pravi rat onima koji su utajili porez. Na čelu sa Sjedinjenim Državama, koje tradicionalno tretiraju loše tu grupaciju. Sjetite se samo da je Al Capone bio osuđen zbog utaje poreza, a ne zbog kriminalnih djela koje je počinio. Kako su Amerikanci izuzetno praktičan narod, krenuli su prvo prema glavnoj ne poreznoj meki: Švicarskoj. I tako su im postavili ultimatum: ili ćete nam dati popis onih koji drže novac kod nas, ili ćemo mi zabraniti prodaju Rolexa, smanjiti širini poslovanja vaših banaka na našem teritoriju, a bogami nećemo više jesti ni vašu čokoladu i sireve.

Pregovori su trajali godinama i na kraju su se uspijeli dogovoriti, prije 2-3 godine. Amerikanci su donijeli zakon s nazivom Voluntary disclosure (dobrovoljno prijavljivanje) koje je dalo određeni period, prije otvaranja švicarskih računa, njihovim građanima da priznaju počinjenu utaju i da plate sve što nisu, ali sa znatno manjim sankcijama i kaznama. Na taj način su učinili stvar manje traumatičnom za one koju su htjeli da se pokaju. Oni drugi su podigli gotovinu ili direknto s računa prebacili novac u neku drugu off-shore banku. Pazite, ovo je sada važno za drugi dio priče. Američka država je tužila švicarske banke za sudjelovanje u pranju novca; pomogli su klijentima da sakriju svoju financijsku imovinu, a dobar dio nje je vukao porijeklo od ilegalnih aktivnosti. Vrlo neugodna situacija.

Sve se ovo dogodilo prije par godina. Idemo u sadašnje vrijeme, aktualne stvari. Na osnovu onoga što su učinili amerikanci i drugi su shvatili kako se treba postaviti prema Švicarcima. Italija je susjedna zemlja koja ima jako razvijene odnose sa zemljom satova. Jedan od 3 konstitutivna naroda su upravo Talijani. Tako su, kopirajući gotovo u svemu Amerikance (čak se i zakon zove po engleski Voluntary disclosure), Talijani uspjeli da se dogovore sa Švicarcima, koji su se dugo opirali, i početkom ove godine su potpisali ugovor o zajedničkoj borbi protiv utajivača poreza. Banke su poslale talijanskoj klijenteli pismo nudeći im dvije opcije: ili da prijave talijanskoj državi ono što imaju na računima u Švicarskoj i da na to plate namet, ili da zatvore račun. Obavijestili su ih da u slučaju zatvaranja nisu sigurni da njihovi podaci neće biti dostavljeni njihovoj zemlji.

Naime u bilateralnom ugovoru se spominje da države mogu tražiti podatke na osnovu osobnih podataka osobe za koju se sumnja da nije platila dažbine i da ne mogu koristiti metod zvan „fishing expedition“. Ovo zadnje je kada na primjer zatražite da vam se daju podaci svih onih koji su zatvorili račun u ovoj godine. Kao da radite pretragu s asteriskom. Iako je to eksplicitno napisano, u jednom drugom paragrafu se spominje da odbijanje te metode ne može biti izlika za sakrivanje podataka. Dio ugovora koji je dvoznačan i koji će dvije strane vjerojatno tumačiti na razne načine. Ako pobjede Talijani, loše se piše mnogima od onih o kojima pričamo.

Puno klijenata je napravilo simulaciju i vidjelo da nemaju dovoljno novaca da plate porez i umanjenu kaznu. Prema tome zatvaranje se je nametnulo samo po sebi, uzimajući na sebe rizik da ipak budu otkriveni. Mnogi su razmišljali ovako: danas na banci ionako nema gotovo nikakve kamate, prema tome najpametnije je dignuti novac i vratiti se starom, isprobanom rješenju – slamarici. Kada su došli u banku da podignu novac, čekalo ih je ružno iznenađenje. Da bi izbjegle da budu smatrane suučesnici u recikliranju novca, ono što se dogodilo sa USA, banke su donijele unutrašnje odredbe s kojima su klijentima, protivno ugovoru koji se sklapa kod otvaranja računa, ograničili na jako mali iznos količinu gotovine koju mogu podići. Mnogi su rekla: pa onda ću prebaciti u neku drugu off-shore banku. Ali su i tu banke učinile svoje: račun na koji se prebacuju novci mora biti na isto ime i banka se mora nalaziti u državi koja se ne nalazi na „crnoj listi“ porenih rajeva.

Zamka! Švicarske banke su se tako dobro osigurale da su praktično odsjekle svaku odstupnicu svojim klijentima. Ali neki od njih nisu ni pod koju cijenu htjeli izgubiti ovaj rat. Tužili su banke švicarski sudovima za nepoštivanje klauzula ugovora. I sudovi su im dali za pravo. Sklapanje novog međunardnog ugovora ne može značiti da se može nepoštivati domaći zakon, bilo je objašnjenje presude. Kako će sve završti, treba tek vidjeti. Prema zadnjim informacijama, banke nastavljaju ograničenja slobode raspolaganja i prijenosa novaca. Odstupaju sa svoje pozicije samo kada dobiju presudu suda za određeni slučaj. Na taj način se sutra mogu braniti od optužbe za pranje novca, činjenicom da su morali poštovati odluku pravnih organa.

 

Posté par financije à 16:15 - Commentaires [0] - Permalien [#]
Tags : ,

05/02/15

Valutne turbolencije

franak-euro Mnogi si u zadnje vrijeme postavljaju pitanje: što se to događa sa svjetskim valutama? Švicarski franak i dolar idu gore, euro pada. Počnimo s valutom koja nam u misli doziva alpske pejzaže, odličan sir, čokoladu, nenadmašive satove i ono najvažnije, švicarske banke. Zbog njihove neutralnosti, ali i ekonomske razvijenosti i snage, njihovo platežno sredstvo je oduvijek smatrano jednim od sigurnih financijskih utočišta u slučaju krize, bilo da se radi o ratnim zbivanjima ili previranjima u ekonomiji. Tako je 2008. godine, kada se otvorila jedna od najbolnijih finacijskih kriza u poslijeratnom razdoblju, puno velikih investitora prebacilo kapital u franke. Kako tržištem vlada zakon ponude i potražnje, franak je neminovno počeo rasti. U drugoj polovici 2011. je dostigao najviši nivo koji se približavao odnosu 1:1 za euro.

To je za švicarsku ekonomiju postalo izuzetno depresivno jer su njihovi tradicionalni izvozni proizvodi, dobrim dijelom oni koje nazivamo luksuznima, postali preskupi za izvoz i njihova proizvodnja se neminovno počela smanjivati. U rujnu iste godine Švicarska nacionalna banka je odlučila da počne s intervencijama na deviznom tržištu kako bi vratila vrijednost franaka na otprilike 0,8 eura. Kako su to postigli? Jednostavnim štampanjem novca. Taj novac su plasirali na tržište kupujući eure i dolare. I tako je to išlo preko 3 godine, sve do proteklog siječnja. Njihova blagajna se napunila; prema nekim informacijama u njihovim sefovima se nalazi oko 500 milijadi eura. Takva količina je potencijalno veliki problem jer bi u slučaju pada euro, švicarske banke pretrpile ogromne gubitke. Tako je guverner nacionalne banke, zajedno sa svojim savjetnicima, odlučio da prestane intervenirati i prepusti franak slobodnom fluktuiranju.

Odluka je bila djelomično očekivana, ali je sve uhvatila na spavanju. Preko noći je švicarska valuta dobila 20% na vrijednosti. Burza im je strahovito pala, jer je novonastala situacija izuzetno poskupila izvoz i učinila da neke od najpoznatijih firmi iz te zemlje postane odjednom nekonkurentno na inozemnom tržištu. U tjedan dana indikator dionica je pao za 13%. Koliko je situacija potencijalno ozbiljna za njihovu ekonomiju govori i to da je zadnjih par godina preko 70% nacionalnog bruto proizvoda dolazilo od izvoza. Drugi važan čimbenik ekonomije jeste i turizam, koji za strane posjetioce postaje znatno skuplji. Budući dobar dio prihoda od prodaje u inozemstvu dolazi od plasiranja luksuznih proizvoda, na koje povećanje cijene ne utječe toliko drastično kao u slučaju robe široke potrošnje, vjerovatno Švicarska neće biti toliko pogođena, kako to neki analitičari predviđaju. Slično razmišljanje je moguće primjeniti i na činjenicu da je njihov turizam dobrim dijelom namjenjen svjetskoj eliti koja nema problema platiti, na primjer, ekskluzivni hotelski smještaj nešto više.

Švicarski franak spada u jednu od 6 najznačajnijih valuta na svijetu, zajedno s američkim dolarom, eurom, britanskom funtom, japanskim jenom i australijskim dolarom. Preko 95% kupoprodaja valuta na forex tržištu se odnosi na nabrojane devize. Iz tog razloga, ovako velika promijena vrijednosti franka će imati svoj refleks i na ekonomije drugih zemalja. Procjenjuje se da će najveću korist od revalvacije franka imati zemlje Europske Unije čiji proizvodi su pojeftinili i imati će bolji plasman u Švicarskoj. Situacija je izuzetno povoljna za Italiju koja ima jake ekonomske odnose sa svojim sjevernim susjedom, a uz to i veliki broj talijana, onih iz graničnih područja, radi u susjednoj zemlji. Njima je praktično od danas do sutra plaća porasla za jednu petinu: blago njima.

Problem imaju gotovo sve zemlje istočne europe, pa čak i one koje su u Europskoj zajednici, jer tradicionalno vezuju svoje bankarske operacije za švicarca. Kod nas je izuzetno izražena takva situacija. Po drugi puta u zadnjih 5 godina dobar dio stanovništva se našao u ozbiljnim poteškoćama. Naime puno njih je sklopilo ugovore o raznim vrstama kredita, pretežno onima vezanima za nekretnine, s valutnom klauzulom u francima. Banke se se odmah osigurale zaštitnim klauzulama i operacijama na deviznom tržištu protiv velikih promjena vrijednosti vezane valute, pa tako sav teret pada na građane. Na političkim institucijama hrvatske je da olakšaju ovaj problem i dio troškova prebace na banke koje su na ovaj način ostvarile enormne profite.

Paralelno s ovim zbivanjima, euro lagano ali kontinuirano gubi na vrijednosti. Niz intervencija centralne europske banke, kao i kriza bez kraja u kojoj se nalazi Grčka, čine da europska valuta gubi teren. Na veliko zadovoljstvo gotovo svih država koje čine uniju jer se nadaju da će uspijeti povećati izvoz i na taj način pokrenuti gospodarstvo te smanjiti nezaposlenost koja je dostigla kritičan nivo, pogotovo u zemljama latinskog područja.

Posté par financije à 15:06 - Commentaires [0] - Permalien [#]
Tags :

11/09/14

Zašto je ubijen Kennedy

Atentat na američkog predsjednika John F. Kennedya (slovo F u sredini stoji za Fitzgerald, majčino prezime) je moja prva uspomena iz djetinjstva na nešto što nije bilo osobno moje ili vezano za obitelj ili prijatelje. Mutno se sjećam da su ljudi na neki način bili prestravljeni, kao da se dogodilo nešto njima samim, a ne predsjedniku neke daleke zemlje koja u to vrijeme nije bila smatrana jako prijateljskom. Iako je Kennedy bio dosta dobro viđen i od tadašnjeg partijskog vrha. Imam u memoriji i sliku jednog članka u Areni, tadašnjem jako popularnom trač magazinu (u odnosu na ove današnje, bio je to gotovo ozbiljan tjednik): u gornjem lijevom kutu stranice bila je srebrna medalja s poprsjem tad već bivšeg predsjednika. To se dogodilo 1963., prije 51 godinu, a ja sam tada već bio napunio 4 ljeta; rođen sam u kolovozu, a atentat se dogodio u studenom.

Njegovo ubojstvo se dugo povlačilo po medijima, pa se i danas domaća i svjetska štampa često vraća na to i dan danas nerazriješeno ubojstvo. Prošle godine je bila pedesetgodišnjica. Zašto je ubijen? Pročitao sam bezbrojne članke o tome, vidio dokumentarne televizijske emisije, igrane filmove. Svi su nastojali produbiti događanja iz tog doba i pronaći motiv zbog kojega je netko želio da ga smakne i odstrani s američke političke scene. Ali nigdje i nikada nisam doista našao neko ubjedljivo objašnjenje. Ovog ljeta se u Jutarnjem listu pojavio tekst o 10 najvećih neriješenih misterija našeg doba. Na 6. mjesto su uvrstili atentat u Dallasu. Donose tri pretpostavke koje su među najraširenijima: smetao je mafiji jer se mješao u njihove poslove, ili se ga htjeli maknuti kubanci s kojima nije bio u dobrim odnosima i treća hipoteza je da se u stvari radilo o državnom udaru. Ni za jednu od njih nije doneseno nikakvo objašnjenje, ali videći tip novina, nije bilo ni za očekivati. Uglavno te tri teze su opće raširene i u svijetu.

Gotovo je sigurno da pravi razlog nikada nećemo saznati, ali postoji jedan jak motiv koji se čini doista prihvatljiv, hipoteza koja zvučio dovoljno jako da bi bila uzeta u obzir kao vrlo mogući motiv atentata. Vezan je za novac i centralnu američku banku koja ga tiska i posjeduje, kako je to objašnjeno u prethodnom postu. Kennedy je dobro znao u čije džepove ide novo štampani novac i htio je ispraviti tu, nazovimo je, nepravdu. Htjeo je da novostvorena vrijednost ide u korist američke države, to jeste, indirektno, u korist američkih građana. Tako je 4. lipnja 1963. Kennedy potpisao izvršnu uredbu broj 11110 s kojom daje pravo državnoj riznici da tiska i izdaje novčanice sa srebrnom podlogom (umjesto zlatne koju je imao FED). Važno je primjetiti da ne ukida pravo koje ima Federal Reserve na tiskanje novca (to bi bilo jako komplicirano s političke točke gledišta) nego otvara paralelna vrata koja državu ovlašćuju da izdaje legalni novac. I obilno koristi to pravo. U tom periodu, na osnovu donesene uredbe, USA su tiskale preko 4 milijarde dolare, ne uzevši niti dolar pozajmice od FED-a.

Na slikama koje slijede možete vidjeti novčanicu od 5 dolara, izdati 1963. god. od strane američke države, na kojoj je istaknut natpis "United States Note". Ispod nje je novčanica od 2 dolara iz 1996. (možete provjeriti da isto vrijedi na onima prije i posije ove godine, isključujući Kennedyev period) gdje na vrhu piše "Federal Reserve Note".

5 dolara izdanih od države u vrijeme predsjednika Kennedya

2 dolara izdana od FEDa

Oduzeo je privatnim bankarima ogromne iznose novca. Da li vam se to čini dovoljno dobar razlog da ga eliminiraju? Samo zahvaljujući internetu ova informacija se pomalo širi u cijelom svijetu. Prije toga svi pokušaji iznošenja ovih podataka su bili strogo cenzurirani od američkih, ali i ostalih vlasti. Što se dogodilo nakon njegove pogibije? Nasljednik Kennedya, Lyndon Johnson, je odmah zaustavio tiskanje državnog novca i ponovo prenio tu funkciju na FED. Dodatna zanimljivost jeste da uredba nije odmah opozvana, nego je nastavila biti na snazi sve do 1987., ali nitko od predsjednika nije koristi opciju tiskanja državnog novca; u suprotnom su imali veliku mogućnost da završe karijeru kao i 35. američki predsjednik.

Posté par financije à 13:14 - Commentaires [0] - Permalien [#]
Tags : , ,

20/08/14

Svjetske financije – kako nas varaju

Prije nekoliko godina sam se počeo interesirati za Forex. U to vrijeme jedan moj kolega iz poduzeća u kome radim često mi je pričao o tom monetarnom tržištu i tvrdio da dobro zarađuje na njemu trgujući s valutama. Poslije, kada sam dobro produbio argument, shvatio sam da je to bio odličan period za trgovce jer je dolar bio mjesecim u neprestanom padu i gotovo da je nemoguće ne zaraditi novac u tako jasno izraženom trendu. Tako sam ja, ponukan njegovim pričama, počeo da pomalo ulazim u to područja. Ja sam po karakteru takav da moram sve znati o nečemu što mi je novo i do tada nepoznato. Nakon što sam otvorio demonstrativni račun i počeo obavljati prve kupoprodaje, krenuo sam intenzivno pretraživati Internet u potrazi za osnovnim informacijama o tome što utječe na porast ili pad cijene valuta, ali sam se često zadržavao i na informacijama čisto ekonomsko financijskog karaktera koje se nalaze u temelju uređenja našeg društva. Kada sam osjetio da je moja prtljaga znanja bila dovoljno bogata počeo sam za pravo trgovati, s realnim novcem, čime se i danas bavim (iz toga se može zaključiti da mi ne ide loše). Uz to sam otvorio i site forex s ciljem da podjeliti moje iskustvo s ostalim zainteresiranim osobama. Izradio sam i jednu malu aplikaciju koja se može besplatno skinuti i koja prati kretanje valuta u realnom vremenu. Site je aktivan i danas i mnogobrojni komplimenti i zahvale od strane korisnika za dragocijene podatke i freeware koje sam stavio na raspolaganje mi čine veliko zadovoljstvo.

U periodu dok sam intenzivno proučavao financijske zakone tržišta rodilo mi se jedno pitanje: "kada se odštampaju nove novčanice, čije su one, čije je vlasništvo ta novostvorena vrijednost?" I danas, kada mi je odgovor na ovo pitanje dobro poznat, često se zabavljam postavljajući ovo pitanje prijateljima i poznanicima. Ogromna većina njih odgovori: "državni!" Tako sam ovoga ljeta plutao u moru s dva prijatelja i izvukao van argument vlasništva novoodštampanih novčanica. Zanimljivo da je jedan od dva prijatelja bio dobro upoznat s tematikom. Onaj drugi, nakon što je saslušao ono što ću vam u nastavku ovdje iznijeti je prasnu u smijeh i rakao nam: "dečki, jeste li to čitali u Mikijevom zabavnik?" On je intiligentna i visoko obrazovana osoba, ali ono što je čuo mu je zvučalo nevjerojatno, nemoguće, kao i većini ljudi. Pa hajdemo onda na srž pitanja: "čiji je to novac?"

Za primjer ću ovdje uzeti monetarni sistem Sjedinjenih Američkih Država jer ima i dodatne, vrlo interesantne konotacije, ali vrijedi za sve visko razvijene zemlje. Centrala Američka banka ima skraćeni naziv FED koji stoji za Federal Reserve. Ona je zadužena za štampanje i distribuciju novca i ona je ta koja izvlači profit kod štampanja novčanica. I ona je privatna! Znači kada se odštampa milijardu dolara, oni, izuzevši trokove proizvodnje koji su vrlo niski, idu u privatne džepove bankara. Ne u korist građana Sjedinjenih Država. U stvari bankari zarade više od milijarde, jer oni posuđuju taj novac državi, koja im za to daje obveznice s kojima s obvezuje da će isti novac vratiti. A zna se da se kod vraćanja uvijek primjenjuju i interesi, pa tako bankari akumiliraju još dodanih 5, 10 ili više posto.

Izuzetno je teško utvrditi tko su dioničari FED-a, što već samo po sebi smrdi. Prosurfajte malo njihov site http://federalreserve.gov/ pa ćete primjetiti da praktično nema podataka o samoj organizaciji, vlasnicima, sjedištu banke. Na stranici http://www.federalreserve.gov/faqs/about_14986.htm se nudi odgovor na pitanje tko je vlasnik Fed-a. Ne daje se konkretan odgovor nego se tvrdi da "nije posjedovan od nikoga i nije privatna, profitna organizacija". Čudna tvrdnja, budući smo u kapitalizmu; tu ne postoji ničije vlasništvo. Pretražite malo po web-u pa ćete naći puno referenci koje pokazuju da se radi o privatnom vlasništvu. Jako je indikativan i podatak da je administrativno i operativno sjedište u Washington-u, ali je ono pravno u Puerto Rico-u - tamo se plaćaju manji porezi. Zamislite, centralna banka koja ne želi platiti porez u svojoj državi. Ovo prisvajanje novca se zove na engleski seigniorage (potiče od talijanskog signoraggio, ili možda francuskog seigneuriage). Izvorno značenje je "danak feudnom gospodaru", ali se danas pretežno koristi izraz "emisijska dobit". Detaljnije u jednom od slijedećih nastavaka.

Posté par financije à 14:44 - Commentaires [3] - Permalien [#]
Tags : , ,